Samo u Zagrebu neprodano je oko deset tisuca novih stanova, u cijeloj Hrvatskoj, procjenjuje se, i do 30.000. U najnovijem Vladinom modelu poticanja prodaje stanova - kroz nepovratno subvencioniranje polovice mjesecne rate tijekom prve cetiri godine otplate kredita - novca ima za oko dvije tisuce stanova, dakle nešto više od šest posto neprodanih novih stanova, no buduci da iz Vlade uvjeravaju da je neprodanih tek 13.000, subvencija ce, kažu, pokrenuti prodaju 15 posto tog mrtvog kapitala.
Tijekom cetiri godine placati ratu od, recimo, dvije umjesto cetiri tisuce kuna, i to još bespovratno, odlicna je pogodnost, nema sumnje, za one koji su stan ionako planirali kupiti i koji si to, odnosno podizanje kredita, mogu priuštiti.
Ovaj ce ih model sigurno potaknuti da krenu u kredit, no što je i dalje s blagajnicom u velikom trgovackom centru cija su primanja stalna, ali ne veca od 3.000 kuna, i njenim suprugom koji radi kod privatnika na neodredeno, placa mu kasni ili mu se isplacuje dijelom i na ruke? Ni ovo im, kažu naši sugovornici, nece pomoci jer Vlada najnovijim modelom i opet ide kontra gradana, a na ruku gradevinarima, koji su donedavno ostvarivali profit i od 40 posto, i svakako bankama.
- Ovo je ocigledno partnerstvo s bankama i drugim špekulantima. Ovo je za one koji mogu dobiti i placati kredit, no stanovi su i dalje preskupi za veliku vecinu gradana. Vlada je licemjerno ukinula porezne olakšice na stambene kredite gradanima koji su se skupo zadužili, a sada daje nove poticaje drugima ne bi li pomogla gradevinarstvu i bankama.
Vlada bi trebala, u partnerstvu s bankama i lokalnim samoupravama, poceti graditi najamne stanove dostupne svim gradanima, koji bi potaknuli gradevinsku djelatnost, ali i, zasigurno, demografsku obnovu, istice prof. dr. sc. Gojko Bežovan sa Studija socijalnog rada u Zagrebu.
Kako napominje, nigdje države nisu našle idealan model poticanja prodaje stanova, no zato su uglavnom radile u korist gradana. Velika Britanija je, primjerice, dio neprodanih stanova prebacila u fond neprofitne stambene organizacije i dala ih u najam, od kojeg koristi imaju svi.
- Vlada ovom mjerom nikako ne ide na ruku gradanima i radnicima koji teško zaraduju svoj kruh, nego pomaže bankama i gradevinskim tvrtkama, slaže se i ekonomski analiticar Nezavisnih hrvatskih sindikata Goran Bakula. Najviša cijena kvadrata koju ce država subvencionirati, kaže, podignuta je s 1.600 na 1.900 eura, što ce "zacementirati" ionako previsoke cijene stanova, a time i gotovo robovlasnicki odnos gradana i banaka.
Subvencija u trajanju od cetiri godine, zakljucuje Bakula, zapravo je zamka koja ce gradane potaknuti da u taj robovlasnicki odnos udu i iducih 20 godina preskupe stanove otplacuju preskupim kreditima. Oni koji si to ne mogu priuštiti i dalje ce biti podstanari na crno ili ce živjeti kod roditelja. (B. MRVOŠ PAVIC/Novi list)
Malo prostora za niže cijene
Prostora za daljnje snižavanje cijena stanova ima, ali vrlo malo,
kaže Rudolf Rom, direktor Sektora za graditeljstvo pri HGK-u. Cijena
gradnje, bez iceg drugog, krece se izmedu 700 i 900 eura po cetvornom
metru, a želi li graditi na boljoj lokaciji, gradevinar ce, kaže Rom, za
to morati izdvojiti 1.000 eura po kvadratu.
Dodaju li se tome komunalna
i ostala davanja, cijena od 2.000 eura za krajnjeg kupca itekako je
opravdana, zakljucuje. Ono što Rom zamjera novom Vladinom modelu jest
cinjenica da je ogranicen na mali broj potencijalnih kupaca, onih koji
zadovoljavaju uvjete banaka. Mladi koji nemaju redovitu placu, primaju
tek dio place i slicno, nisu kandidati.