Niti jedna od šest mjera što su ih sindikati javnih službi dogovorili s Vladom te pretocili u sporazum potpisan još 13. svibnja nije do danas provedena. Sporazum Vlade i sindikata javnih službi u osnovi je dugorocni dokument o politici placa u sustavu znanosti i obrazovanja, zdravstva, kulture, socijalne skrbi. No, jednim svojim dijelom on govori i o "opcim stvarima", odnosno stvaranju klime za provodenje osmišljene politike placa u zemlji, ali i klime za reforme u javnom sektoru. Medutim, od svibnja, kada je sporazum sa sindikatima parafiran, nakon cega su ga referendumom i prihvatili zaposleni u javnim službama, ništa nije napravljeno da bi se njegove odredbe i ispoštovale.
Vec tri mjeseca, iako to nitko nije primijetio, Hrvatska navodno ima smjernice za provodenje nacionalne politike placa. One su dogovorene na relaciji sindikalnih centrala i Vlade, aklamacijom ih je prihvatilo sindikalno clanstvo organizirano u pet sindikalnih centrala, ali i cijeli niz sindikata koji djeluju samostalno. Problem je samo u jednoj sitnici - nitko ne zna što se u smjernicama za provedbu nacionalne politike placa uopce nalazi. Naprosto ih nema, iako je Vlada pokušala sindikatima prije nekoliko tjedana ponovo pružiti mogucnost razgovora o nekoj vrsti socijalnog sporazuma. Sindikati ga kao mogucnost odbijaju, što zbog politike Vlade, odnosno uvodenja kriznog poreza, a što zbog izostanka dogovora oko uskladivanja Zakona o radu s europskim direktivama. No, u šali ce neki priznati da su smjernice za nacionalnu politiku placa ipak donesene, s malim zakašnjenjem u kolovozu, a svele su se na uvodenje posebnog poreza da bi se od gradana popunila proracunska rupa.
Osim kod smjernica nacionalne politike placa, Vlada je propustila i rok za analizu odredbi svih kolektivnih ugovora u javnim službama. Dakle, sudeci prema dokumentu, od rujna smo upoznati s rezultatima analize tih kolektivnih ugovora ucinjene s ciljem "daljnjeg razgovora o mogucoj kvalitetnijoj i pravicnijoj raspodjeli odredenih prava i sredstava". A umjesto neucinjene analize, vruce ljetne dane izvršna je vlast iskoristila za slanje signala sindikatima javnih, ali i državnih službi neskriveno ih pripremajuci na moguce pokušaje ukidanja prava na placeni prijevoz na posao i s posla jer to državu godišnje košta 1,4 milijarde kuna.
Medu šest dogovorenih poteza je i donošenje jedinstvenog sustava placa, odnosno zakonske izmjene da bi se place u lokalnoj i regionalnoj samoupravi izjednacile s placama u državnoj upravi i javnim službama. Tu se nešto i radi, ali uz ocekivane velike otpore lokalne uprave i samouprave.
Posebna je prica i provedba odgovarajuce politike placa u trgovackim društvima u pretežitom vlasništvu države. Dakle, ona su najprije dobila naredbu za rezanje placa, pa i tamo gdje su kolektivnim ugovorima ugovorene. U tim slucajevima uprave su trebale pristupiti razvrgavanju ugovora i pregovorima sa sindikatima. No, u konacnici se prica svela na sažimanje mase za place i nediranje kolektivnih ugovora.
Za sudjelovanje sindikata u koncipiranju reformi u javnom sektoru još ima vremena, osim ako se reforme ne provode, a da to nitko ne primjecuje. Ima vremena i za izradu registra zaposlenih u javnom sektoru jer je za tu tocku sporazuma rok konac ove godine. No, sindikati nisu zadovoljni i rezignirano tvrde da se ništa od dogovorenog nije napravilo, a i pitanje je kada ce.