Hrvatska Vlada nije u stanju poštivati ni zakone koje je sama predložila i koje je usvojila njezina saborska vecina. Taj zakljucak potvrduje i slucaj Zakona o turistickom i ostalom gradevinskom zemljištu što je na snagu stupio 1. kolovoza ove godine i koji je Vladi nalagao da najduže za tri mjeseca donese uredbe koje ce omoguciti da se taj zakon i provodi.
Vlada u propisanom roku nije donijela ni jednu uredbu koja bi omogucila provodenje zakona, pa je on tako zasad samo mrtvo slovo na papiru. Ocekivana je to sudbina zakona koji hrvatske vlasti donose od 2000. godine.
Zakon kojim se regulira položaj sto milijuna cetvornih metara turistickog zemljišta u vlasništvu države propisuje da to zemljište, bilo da ga koriste kampovi ili hotelske tvrtke, nitko ne može kupiti, nego ga tek od lokalne vlasti ili države može dobiti u koncesiju.
Turistickim tvrtkama se omogucava da kupe samo onaj dio zemljišta na kojem su izgradeni njihovi hoteli. Da bi ta kupnja i placanje koncesijske naknade mogli konacno zaživjeti, Vlada je morala donijeti uredbe o procjeni vrijednosti zemljišta, visini naknada, uvjetima prodaje i prava gradenja, ali od toga još ništa.
No, zato je poduzecima koja koriste to zemljište propisano da do 1. veljace moraju podnijeti zahtjeve za kupnju ili sklapanje ugovora o koncesiji. Ako konacno i žele platiti za nešto što su dosad koristili besplatno, nije jasno kako bi tvrtke mogle predavati zahtjeve ako nemaju nikakvih informacija o tome pod kojim ce to uvjetima ciniti i hoce li im to uopce biti isplativo. No, ocito se ništa vezano uz taj zakon ne može dogoditi u razumnom roku.
Još goru sudbinu ima najmanje desetljece obecavani novi zakon o privatizaciji - on nikada nije donesen. Na snazi je stari zakon iz 1996., koji iako najnapadaniji zakon u Hrvatskoj, nikada nije mijenjan. Donošenje novog zakona obecavale su sve Vlade od 2000., ali to se nije dogodilo, pa se ceka da sadašnja Vlada ponudi potpuno novu regulativu u upravljanju i privatizaciji državne imovine.
Kao važan dokument premijerka Kosor najavljivala je i novi zakon o prebivalištu, koji je trebao osigurati sredene biracke popise, ali nakon devet mjeseci i od tog se zakona odustalo, a iz Vlade porucuju da pripremaju novi na koji udruge za zaštitu ljudskih prava nece imati toliko primjedbi. Cini se da šanse nekog zakona da zaživi padaju što je njegovo donošenje nužniji i što je veci problem koji se tim zakonom treba riješiti. (J. MARIC/Novi list)
PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. OPŠIRNIJE O OVOJ TEMI CITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD NEDJELJE.