Druge večeri devetog Viva La Pola! festivala na terasi pulskog kluba Uljanik kao zvijezde večeri nametnuli se Postolar Tripper, Pero Defformero i Ritam Nereda. Kada kažemo nametnuli, mislimo da su neki imali više sreće s publikom nego ostali, prije svega Postolar Tripper i Pero Defformero, dok su mračni i angažirani Ritam Nereda, unatoč tome što su najavljeni kao glavni bend druge večeri, doživjeli nešto slabiji feedback publike koju su svojom odličnom, sirovom rock svirkom uspjeli maksimalno zagrijati s pjesmama "Heroj" i "Put beznađa". No, to su bile i zadnje stvari koje smo čuli od njih.
Publika je sinoć pokazala da joj više pašu opušteni ritmovi na koje mogu zaplesati, što se vidjelo kod nastupa zadarskih Postolara ili jednostavno nešto što će ih svojom ironijom razveseliti kao u slučaju novosadskog kvarteta Pero Defformero.
Postolar Tripper dokazuju se kao bend koji čeka svoj transfer u prvu ligu hrvatskog popa i rocka (iako sviraju reggae i ska), imaju u rukavu nekoliko hitova na koje publika ne može ostati ravnodušna te samo čeka priliku da se do kraja raspleše, što se vidjelo i sinoć.
Pero Defformero pak izazivaju reakcije već pojavom pjevača Bišketa koji je na bini obučen u bijelo odijelo sa zlatnim lancem. Dok Biške niže srcedrapaljne stihove u stilu najokorjelijih turbo folkera, ostatak njegove ekipe praši odličan metal pa sve to zvuči tako da izaziva smijeh.
Nije prvi put da vidimo ovakvo što, a nije ni prvi put da vidimo metalce u publici kako oduševljeno reagiraju na stihove poput "U kafanu čim ja uđem, panika sve momke hvata, jer sve cure biće moje, za manje od sata" i sličnih, dok Biške niže mudrolije poput "Sve ima svoj kraj, jedino viršla ima dva kraja". Zezaju se oni na svačiji račun, a pogotovo na svoj.
Večer su otvorili pulski The Shock, čije tri četvrtine čine trenutno najmlađe snage pulskog rocka. Nastavili su puni energije Petar Punk iz Bjelovara, a zatim pulski Sake kombinirajući svoj žestoki alter rock s melodičnim dionicama, što jako dobro zvuči.
Pomalo izgubljene u vremenu činile su nam se ljubljanske Hellcats. Premda i sami volimo slušati hard rock i metal iz sedamdesetih i osamdesetih koji je osnova njihovog stila, ovako uživo u njihovoj izvedbi sve nam se to čini malo smiješno.
Za kraj, nakon Ritma Nereda zapržili su porečki Renegades obradama Rage Against The Machine. Odlazeći sinoć iz Uljanika nismo mogli ne primijetiti da je dobar dio potencijalne publike bio grupiran izvan kluba, a već smo prije shvatili da ovogodišnji VLP! nije pobudio toliki interes kao prošlogodišnji.
Kao što je u jednom trenutku nastupa, zahvaljujući organizatorima i osmatrajući situaciju na terasi, primijetio netko iz Ritma Nereda, "Ljudi, živi bili, ima nas malo, ali smo jaki". Recimo da je tako. (Mladen RADIĆ, snimio Daniel KIRŠIĆ)