Vitamini su tvari razlicite strukture u neznatnim kolicinama nužne za mijenu tvari. Sadrže ih mnoge namirnice, a dijele se na topive u vodi i topive u mastima. Prve se izlucuju mokracom, nema ih u znacajnijoj kolicini u tijelu i zbog toga ih svakodnevno trebamo uzimati putem hrane. Djeluju kao kofaktor specificnog enzima. Oni vitamini koji su topivi u mastima se apsorbiraju iz hrane zajedno s lipidima. Ne izlucuju se mokracom i u umjerenim su kolicinama pohranjeni u tijelu. Vitamini nam cesto daju snagu i reguliraju metabolizam.
Vitamin C je važan za niz metabolickih procesa - stvaranje kolagena i razlicitih tkiva, kože, kose, zubi, hrskavice i kapilara ovisi o raspoloživosti tog vitamina. Topiv je u vodi, a buduci da je podložan oksidaciji, potrebno ga je zaštititi od svjetla. Nema dokaza da je dugotrajno uzimanje vitamina C korisno, a visoke doze mogu biti opasne. Ne sprjecava nastanak prehlade niti ubrzava cijeljenje rana, ali je koristan osobama s blago povišenim krvnim tlakom. Smanjuje oksidaciju LDL-a, što se povezuje s njegovim antioksidacijskim svojstvima. Sprjecava oksidaciju masnoca u tijelu te je zbog toga pretpostavka za prevenciju ateroskleroze. Vitaminom C može se sprijeciti razorno djelovanje toksicnih spojeva koji mogu nastati u slucaju uzimanja neadekvatno pripremljene industrijske hrane, poput konzervirane hrane. Alergicnim osobama ce kao prirodni antihistaminik dodatno ublažiti alergijsku reakciju. Jednostrana prehrana može dovesti do manjka vitamina C, a u vecim kolicinama je koristan i dijabeticarima. Koristan je i trudnicama, dojiljama, starijim osobama i aktivnim sportašima koji zbog velikih fizickih i psihickih opterecenja imaju vecu potrebu za vitaminom C. Njegov najveci udjel je u prirodnim izvorima poput šipka, limuna, narance, crnog ribiza, peršina, paprike, cvjetace, brokule.
Skupina B vitamina, poznatija kao B kompleks, su esencijalni vitamini, dakle naše ih tijelo ne proizvodi, ali ih zato možemo dobiti iz niza organskih tvari životinjskog i biljnog podrijetla. Topivi su u vodi. U skupinu B-vitamina spada folna kiselina, tiamin, riboflavin, nikotindamid, piridoksin, pantotenska kiselina, cijanokobalamin. U našem organizmu imaju razlicite uloge, no najbolje djeluju kad se medusobno kombiniraju. Neophodni su za zdravlje kože i kose, zdravlje ociju i usne šupljine, pravilan rad probavnog sustava i jetara, te za razgradnju ugljikohidrata od glukoze, pri cemu nastaje energija. Što se tice prirodnih izvora, najviše vitamina iz skupine B ima u pivskom kvascu, cjelovitim žitaricama, mesu, posebno jetrima, mlijeku, jajima, vocu, zelenom lisnatom povrcu te orašastim plodovima i riži.
Vitamin D je topiv u mastima. Jedino se on može sintetizirati u organizmu pod utjecajem ultraljubicastih zraka tj. sunca. Obuhvaca skupinu od sedam vitamina razlicitih po strukturi. Dva najvažnija, koja imaju istovjetna biološka djelovanja su kolekalciferol, poznatiji kao vitamin D3, koji je životinjskog podrijetla i nastaje iz kolesterola te ergokalciferol poznatiji kao vitamin D2 koji se dobiva ultraljubicastim zracenjem iz biljnog sterola.
Izvori vitamina D za ljudski organizam su izlaganje kože suncevom ili ultraljubicastom svjetlu i hrana. Njegova je najvažnija funkcija reguliranje kolicine kalcija i fosfora u cirkulaciji. Potice apsorpciju kalcija iz crijeva i na taj nacin ubrzava njegovo povecanje u organizmu. Vitamin D djeluje i na kosti poticuci normalnu mineralizaciju te na taj nacin ima utjecaj na rast i kvalitetu kostiju. U slucaju pomanjkanja vitamina D kosti se slabije izgraduju i mogu nastati bolesti poput rahitisa i osteomalacije. Vrlo je važna kombinacija vitamina D i kalcija i to posebno kod starijih osoba, zbog osteoporoze te kod trudnica, dojilja. U slucaju osteoporoze, njihova kombinacija je neizbježna u lijecenju. Uzimanje vitamina D se kod starijih osoba smatra neophodnim. Prisutan je u mnogim prehrambenim proizvodima, no ne u potrebnim kolicinama. Nalazimo ga u mesu riba iz hladnih mora, ima ga u mlijeku i mlijecnim proizvodima, žutanjku, kvascu. Najbolji nacin opskrbe vitaminom D je izlaganje kože suncevim zrakama. Koliko ce ga se sintetizirati u koži, ovisi o dobu dana, godišnjem dobu, pigmentaciji kože, ali i geografskoj širini. Izlaganje lica, ruku i ramena suncu od dva do tri puta tjedno po petnaestak minuta dovoljno je da se zadovolje potrebe za njim.