Pulski kazališni svibanj u znaku je dramskih klasika Antona Pavloviča Čehova, a mrvicom neprimjerenog natjecateljskog rječnika moglo bi se zaključiti da je, sudeći bar po dva pulska uprizorenja, Slobodan Unkovski bolje, s više dinamike i strasti režirao "Tri sestre" negoli njegov slovenski kolega Vito Taufer posljednju Čehovljevu dramu "Višnjik", tužnu komediju o padu ruske aristokracije dokrajčene dugovima i ispraznom svakodnevicom.
Doduše, premijerna izvedba "Višnjika" bila je prije godinu dana u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu ispraćena uglavnom pozitivnim kritikama, ne i hvalospjevima, a i jučer je pulska publika aplauzom ispratila ugledna glumačka imena najveće nacionalne kazališne kuće.
No, pulska izvedba mogla je u cjelini biti glumački vitalnija, "propulzivnija". Razlog manjku uvjerljivosti i energičnosti možda se nalazi u činjenici da su glumci, kako saznajemo, zadnji put ovaj komad igrali prije puna tri mjeseca.
Glumački tim predvodi iskusna i uvjerljiva Alma Prica u ulozi osiromašene ruske plemkinje Ljubov Ranjevske Andrejevne koja se sa svojom obitelji, bez novca i poslovne snalažljivosti, iz Pariza vraća na svoje rusko imanje. Imanje sa starim višnjikom na koncu završava u rukama sina njihovih nekadašnjih slugu, trgovaca Lopahina kojeg je korektno odglumio Dušan Bućan.
Sve staro odlazi i umire, pa tako i rascvali višnjik koji u ime budućih profitabilnih vikendica - posijeku.
Jedan je to od najigranijih Čehovljevih komada, koji govori o jalovosti aristokracije u grčevitom nastojanju da barem deklarativno zadrži status, ali i (aktualno i danas) o jalovosti novonastale buržoazije u potrazi za smislom u novostečenom svijetu materijalizma.
Riječ je, ipak, o solidnoj predstavi sa solidnom glumačkom izvedbom u kojoj su se istaknuli glumci manjih uloga - Goran Grgić kao Jaša, Ljubomir Kerekeš u komičnoj ulozi službenika Epihodova, sjajan Zvonimir Zoričić u tragičnoj ulozi starog sluge Firsa, kao i Dora Lipovčan u ulozi sobarice Dunjaše. Korektno je plemkinjinog brata Gajeva odigrao Milan Pleština, a Franjo Kuhar vječnog studenta Trofimova.
Najmanju ulogu Prolaznika, doslovno u prolazu, odigrao je velikan hrvatskog glumišta Ivo Gregurević, a ništa dulju i upečatljivi Žarko Potočnjak u roli ravnatelja željezničke postaje.
Predstava je vizualno raskošna, za što je najzaslužnija iznimno sugestivna scenografija Branka Hojnika (kojeg je angažirao i Unkovski za "Tri sestre"), posebno u drugom činu s gotovo nadrealnim kamenjem, kada visoko estetiziranu scenu kreiraju odlična rasvjeta Denija Šesnića i zaigrana glazba Mate Matišića. (Z. ANGELESKI)