Marunu su dani odbrojeni! Ili se to barem može zaključiti po sve većem broju pritužbi koje prate jesensku sezonu branja ovih slatkih plodova, a obuhvaćaju sve razine njegova "uništenja" - od suše i slabog uroda do ose šiškarice i raka kore. Sve su to već poznate priče koje ukazuju da bi ove autohtone lovranske biljke moglo u budućnosti biti sve manje i manje.
No, možda je manje poznato da su se i u prošlim vremenima ljubitelji maruna susretali s raznim ugrozama njegove sigurnosti, a mogućnosti za njegovo spašavanje razmatrane su na najvišim instancama bivše države.
Svjedoči o tome i pismo koje imamo u posjedu, u kojemu nekadašnji kraljevski namjesnik i istaknuti opatijski NOB-ovac dr. Ante Mandić piše jednom od najmoćnijih ljudi poslijeratne Jugoslavije Ivanu Stevi Krajačiću, tadašnjem ministru unutrašnjih poslova Hrvatske, a tema pisma upravo su - maruni.
"Lovranski kesten, marun, poznat je kao najbolji ne samo u našoj zemlji, nego i u inostranstvu, radi svog krupnog i slatkog ploda. Ne znam je li Ti poznato da se je pod Austrijom taj marun izvažao osobito u Francusku, gdje su iz njega fabricirali poznate 'Marons glaces' koje su onda Francuzi kao svoj specijalitet širili po cijelom svijetu", piše Mandić Krajačiću. Pismo je odaslano krajem 1949. godine, a čini se da se već tada, dakle prije gotovo šest i pol desetljeća, počela javljati prva naznaka bolesti maruna.
"Iz Italije je importirana neka bolest, crnilo ili crna bolest, kako ju narod nazivlje, koja hara u Italiji i koja tamo uništava godišnje preko 20.000 hektara kestenovih šuma. Ta bolest stala je harati i u Lovranštini te postoji opasnost da će ta korisna grana poljoprivrede sasvim propasti. Bolest napada korijene i koru, slično kao filoksera kod grožđa, i nema joj lijeka. Ali, kao i kod filoksere, dade se predusrijesti bolesti, ako se marun cijepi na kineski ili japanski kesten, koji je imun od crnila, pa u Italiji se sada importiraju kineske podloge na koje cijepe onda domaći kesten", objašnjava Mandić u pismu šefu policije, nudeći kao rješenje cijepljenje lovranskog maruna na dalekoistočne podloge.
Za tu svrhu, smatra Mandić, Sava Kosanović - jugoslavenski ambasador u Washingtonu, poznat i po tome što je nećak Nikole Tesle - trebao bi "isheftati", odnosno izmoliti na koljenima, par stotina kineskih plodova i podloga kojima bi se moglo eksperimentirati na lovranskom marunu.
Nije, doduše, poznato kako je Krajačić reagirao na ovo Mandićevo pismo i je li se ambasador Kosanović uključio u borbu za spašavanje lovranskog maruna, no ova crtica stara šezdesetak godina svjedoči i o tome da je nekad za rješavanje sadašnjih problema odgovor poželjno potražiti i u prošlosti. (D. ŽIC; snimio S. JEŽINA)