Upravo u mjesecu svibnju u raskošnom su cvatu perunike, zamamne trajnice velikih cvjetova blagog mirisa i široke palete boja, ali ipak najzastupljenije plave. Hrvatska perunika (Iris croatica) endemska je cvjetnica, predstavlja iznimnu vrijednost pa su neke samonikle vrste strogo zaštićene, a pojedine se nalaze i na Crvenom popisu ugroženih biljaka Hrvatske.
Cvatnja do kraja svibnja
Latinski naziv roda Iris povezuje se sa imenom starogrčke božice duge Iride, a hrvatski dolazi od imena vrhovnoga staroslavenskog boga Peruna i njegove žene boginje Perunike. Prema pučkoj predaji, govorilo se da perunika nikne na mjestu gdje munja boga gromovnika udari u zemlju. Ako je tome tako onda su južne padine istarskog gradića Roča, munje dotaknule više od tisuću puta jer na tamošnjem kamenjaru obitelji Greblo raste ravnih 1.500 stabljika ove cvjetnice, a na svakoj su najmanje četiri cvjeta što znači da ih je ukupno oko šest tisuća.
Ročki vrt perunika prava je cvjetna atrakcija koju u svibnju pohode brojni putnici namjernici. Tijekom prošlonedjeljnog susreta trieština u Roču, obišli su ga i izletnici iz Lovrana.
- Morate ga staviti u novine, dobacili su nam oduševljeno u prolazu. Ugođaj je doista nevjerojatan jer cvjetovi su različitih boja; bijelih, žutih, tamnožutih, roza, boje breskve, vanilije, svjetloplavih, modrih, tamnoplavih, boje vina, indigoplave, ljubičastobijelih, ljubičastožutih, ružičastobijelih…
Prve perunike počinju cvjetati krajem travnja i ukoliko su povoljne vremenske prilike, cvatnja se zna produžiti do kraja svibnja. U vrtu Greblovih najzastupljeniji su cvjetovi boje breskve i najviše plijene pažnju jer su najraskošniji. Bijeli cvjetovi podsjećaju na boju bisera, najljepše mirišu i kao da imaju izrezbarene latice, a posebni su i ljubičasto bijeli.
Po sadnice došli i franjevci
Samonikle perunike odlikuju se velikom raznolikošću, različitih su veličina, oblika i boja. Od njih su uzgojem dobiveni još brojniji raznobojni kultivari, hibridi i varijeteti, koji se uzgajaju i prodaju širom svijeta. Samonikle perunike na sjevernoistarskom području izrazito su tamnoplave boje, oko Roča prisutne su godinama, a obitelj Greblo u svoj je kamenjar postepeno dodavala sadnice perunika raznih boja.
- Naš kamenjar nema neku komercijalnu niti turističku svrhu, jednostavno uživamo u pogledu, kažu nam jednoglasno Elda Greblo, njena kćerka Ines i sin Roberto i dodaju da je ljubav prema cvijeću obiteljska crta.
- Prve perunike na kamenjaru posadili smo prije 23 godine. Sadnice prvih perunika mojoj je mami dala je susjeda, danas pokojna Irma Vidović. Dobivali smo ih kasnije i od drugih, a potom ih sami dalje presađivali, priča nam Ines.
Popularnosti ročkog vrta perunika doprinio je i Glas Istre koji je prije dvije godine objavio priču o neobičnom hobiju ročke obitelji.
- Nazivali su nas iz čitave Istre. Na internetu su tekst pročitali i franjevci iz Tomislavgrada. Preko ročkog župnika stupili su s nama u kontakt. Pozvali smo ih u posjet i poklonili im sadnice perunike. Tako ročke perunike rastu u vrtu franjevačkog samostana jer je franjevcima također interes očuvati ovaj hrvatski nacionalni cvijet, prenijela nam je Ines.
Kamenjar ima oko 1.500 četvornih metara površine, veći dio u obiteljskom vlasništvu, a dio je posađen na iskrčenim površinama na parceli koja graniči sa susjedovom i uz javni put.
Vole osunčana mjesta
Ročani su od pamtivijeka uređivali okućnice i rabotama održavali javne površine i putove.
- U Roču je inače primjetan pozitivan odnos prema perunici, na svakoj okućnici je barem jedan grm. Naša susjeda Vlasta Mikolavčić perunike je posadila na terasastim vrtovima. Perunike su Ročani posadili i ispred gradskih zidina, pohvalit će Ines svoje sumještane.
Iako će Greblovi reći da im je rascvjetali kamenjar s godinama postao hobi, njihovu predanost perunikama moglo bi se prije opisati kao način života. Najintenzivniji su radovi u rano proljeće, a posebno u svibnju kada su perunike u punom cvatu i treba plijeviti korov i kositi travu. Za održavanje cvijeća na proljeće treba izdvojiti najmanje dva sata dnevno.
Perunike su jednostavne za uzgoj. Kada su u mirovanju, u listopadu i studenom dobro ih je oplijeviti. Ako ih se želi razmnožiti i presaditi, po mišljenju stručnjaka najbolje je to učiniti u srpnju. Moguće ih je i kupiti u rasadnicima ukrasnog bilja po vrlo pristupačnim cijenama. Perunike vole osunčana mjesta, a odlično uspijevaju na kamenjaru.
Nacionalni cvijet od 2000.
Brojne samonikle vrste perunika rasprostranjene su diljem Hrvatske. Njihova su prirodna staništa jadranska obala i otoci, stijene, brdske i planinske livade, šume, travnjaci, obale potoka i jezera. U hrvatskoj flori zastupljeno je 15 svojti, odnosno 12 vrsta i tri podvrste, od kojih su neke endemične, a druge dolaze samo u uzgoju.
Vrstu su prvi put kao Iris croatica opisali Ivo i Marija Horvat 1962. Osim nje u hrvatske endeme spadaju još Iris adriatica, Iris illyrica, Iris pseudopallida i Iris x rotschildii. Hrvatska pošta je 1994. u okviru predstavljanja endemičnog bilja u seriji "Flora hrvatskog područja" pustila u prodaju prigodnu omotnicu prvog dana (FDC) i list prvog dana. Autor ove serije je akademski slikar Zlatko Keser, a motivi na markama su dekorativni cvijet hrvatske perunike i Vizijanijev mrazovac. Na prijedlog Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti perunika je 2000. proglašena hrvatskim nacionalnim cvijetom i to za vrijeme trajanja svjetske izložbe cvijeća Japan Flora.
Tri hrvatska vrta perunika
Pretraživanjem Interneta, može se doći do podatka da su u hrvatskoj dva vrta perunika, što znači da bi ročki bio treći: u Botaničkom vrtu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu perunike čine najveću zbirku trajnica, a u Donjoj Stubici nalazi se Hrvatski vrt perunika posvećen cvijetu hrvatskih tradicijskih vrtova, ali i svjetskim vrstama iz bogatog roda Irisa.
Diljem svijeta postoje društva ljubitelja perunika, a u Hrvatskoj se, perunikama u čast, tradicionalno održavaju manifestacije vezane uz Hrvatski vrt perunika u Donjoj Stubici.
Leluja, bogiša, špade...
Kajkavski naziv za peruniku je leluja ili ljeljuja, proizašao iz drugog imena boginje Perunike - Ljelja, a dubrovački naziv bogiša također prati božanske poveznice. U Hrvatskoj postoji još niz narodnih imena za peruniku prema sabljastom obliku listova; mačinac, sabljarka, sabljić, špade… (Napisala i snimila Gordana ČALIĆ ŠVERKO)