"Pomalo u šali arhivisti znaju kazati da Državni arhiv u Pazinu ima jednu naročitu specifičnost - najstariji je arhiv u Europi", kaže ravnatelj DAPA-e Elvis Orbanić, a pritom svakako ne misli na starinu povijesnih spisa koji se u njemu čuvaju, već na sam objekt u kojem se čuvaju arhivska vrela iz čitave Istre.
Radi se o pazinskom Kaštelu koji je sagrađen najkasnije u 10. stoljeću (uz još dva objekta), a u kojem mikroklimatski uvjeti za pohranu arhivske građe svakako nisu idealni. Stoga je preseljenje arhivskog gradiva iz čitave Istre u primjeren prostor višegodišnji prioritet ovog ravnatelja na čemu radi već godinama. Stanje je alarmantno.
Kilometri građe
- Prema najnovijoj procjeni na prostoru Istarske županije u pismohranama se nalazi oko 5.640 dužnih metara gradiva što bi ga naša ustanova trebala preuzeti, a prostorni kapaciteti arhiva već nekoliko desetljeća ne dopuštaju preuzimanje gradiva s terena. Ta je količina veća nego cjelokupna arhiva koju mi pohranjujemo u našim prostorima, kaže ravnatelj Orbanić. Naime, u tri objekta: prvom katu pazinskog Kaštela, zgradi preko puta Kaštela i staroj pazinskoj gimnaziji pohranjuje se tek oko 4.500 dužnih metara cjelokupne istarske povijesti. Nevjerojatno, od ranih osamdesetih pazinski arhiv uopće ne preuzima nikakve dokumente koji bi budućim povjesničarima poslužilo za rekonstrukciju recentne povijesti izuzev poneke matične knjige. Stoga svaki grad, općina, bolnica, škola, velike tvrtke, bilo koja institucija zasebno pohranjuju građu (u Istri postoji više od 400 kategoriziranih stvaratelja arhivskog gradiva) o današnjem društvu na najrazličitijim mjestima. Iako arhivisti obilaze te pismohrane i savjetuju o primjerenim načinima pohrane zapitajmo se u kojim su uvjetima ti arhivi, te u kojem su riziku ti materijali da se unište ili izgube. I time dio povijesti i identiteta. (A. DAGOSTIN)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU