Brz život, brza hrana, brza ljubav. Vremena je sve manje, a informacija sve više. Svijet je globalan, privatno je javno. I baš u trenutku kada nam je sve toliko dostupno, sve smo usamljeniji. Znaju to Kinezi koji su, usamljenosti u čast, prije nekoliko dana, toga znakovitog 11. studenoga, proslavili Svjetski dan samaca.
Datum je logičan, prepun je jedinica. Pa tako je i brakova sve manje, baš kao i djece. No, nije sve tako crno. Naravno da dobre stare ljubavi ima, ali ona se sve više pronalazi nekim novim kanalima. Baš kao što se život, posao i prijateljstva sve više odvijaju preko interneta, i to posebice društvenih mreža, tako se i ljubav sve više traži ili ostvaruje preko žice. Brzo i lako. Dovoljno je kliknuti… pa kliknuti.
Svi se spajaju na netu
Online dating ili spoj preko interneta, postao je gotovo uobičajena stvar. I dok su se klinci nekad "šmekali" u parku, oko škole, na korzu, danas se sve prvo provjerava na profilima, gdje ubrzo i kreće priča, a koja je na neki način vidljiva svima. Prijateljica koja živi u velikom europskom gradu, zgodna i vrlo njegovana 40-godišnjakinja, pomalo je umorna od traženja svoga princa na bijelom konju.
"Mislim da nikada neću pronaći 'onoga pravoga' u pravom svijetu. Gledaj, sve moje frendice spojile su se sa svojim partnerima online i to sada funkcionira i offline…, ali meni to nije to, ja volim da mi leptirići zaplešu u stomaku, ali, opet, nekada je to i zabavna razbibriga. Dok, primjerice, čekam podzemnu ili je gužva u nekoj čekaonici, znam flertati s nepoznatim tipovima, ali mahom su to klinci, ili pak starci, koji traže znaš već što", priča mi Ivana preko Skypea.
I dok mi razglabamo o ljubavi on i off line, istovremeno više od dvadeset milijuna ljudi traži ljubav na / ili preko interneta. Statistike kažu da dvoje od petero ljudi koje poznajemo, starosti od 22 do 50 godina, trenutno koriste ili su makar koristili online dating servis (u to spadaju aplikacije, mreže i siteovi), a to je čak 40 posto svjetske populacije. Ovi ostali vjerojatno čine onu polovicu nerazvijenog svijeta koji gladuje i ratuje, pa nema vremena, u komforu svog doma, za traženje online ljubavi i emotivnih igrica i intrigica.
Filing ili radije doma uz TV
Subota je uvečer. Razvedena tridesetineštogodišnjakinja sama je kod kuće, s djetetom, u velikom zapadnoeuropskom gradu. Sama i osamljena… U potrazi za razgovorom, simpatijom ili potencijalnim partnerom, spaja se na Tinder. Ili, ponekad, OKCupid.
- Tinder je aplikacija za pametni telefon i služi za upoznavanje. Sličnih sebi. Funkcionira prema principu spajanja (match). Lajkaš osobu i ona tebe i tek ste onda povezani i možete se dopisivati. Znači, doticaj (impact) se stvara na temelju slike, opisa (ako postoji) i uzajamnog lajkanja, objašnjava naša sugovornica.
- Tako se - kaže ona - izbjegne masa ljudi koje inače ne bih ni pogledala na ulici. Jednostavno, i ako te lajkaju, a ti njih ne, ne mogu stupiti u kontakt s tobom.
Prvo se malo „spika“ da vidiš postoji li neki filing… To bude već prvi „filter“, a ako uzajamno zanimanje i dalje postoji, dapače raste, prelazi se na razgovor telefonom ili SMS-anje.
- Ne volim pričati na telefon, tako da odmah eliminiram one koji to žele, kaže naša sugovornica. - S nekima tako komuniciram (SMS-am) nekoliko mjeseci, a s nekima otprilike tjedan dana prije nego što se vidimo (ovisno o entuzijazmu i mogućnostima). U prosjeku, tjedno imam pet-šest poziva na cugu i dva-tri za večere. Treba to filtrirati jer i da me plaćaju, ne bih na sve te izlaske stigla, smije se. (Lara BAGAR)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU