Zabrana prodaje poljoprivrednog zemljišta strancima sedam godina nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, do 2020. godine, te mogucnost da se ona produlji još tri godine, ne može sprijeciti državljane zemalja clanica da u Hrvatskoj kupuju zemljište. Ta zabrana jedino ce onemoguciti državljaninu neke od zemalja EU-a da direktno, kao privatna osoba, u Hrvatskoj kupi poljoprivredno zemljište, no nitko mu ne može zabraniti da kupi tvrtku koja u svome vlasništvu ima takvo zemljište, a može u Hrvatskoj i osnovati tvrtku koja ce onda kupovati poljoprivredno zemljište.
Uz to, bilo koja firma iz EU-a može kupiti neki poljoprivredni kombinat, cime postaje vlasnik zemljišta koje je taj kombinat upisao u svoj temeljni kapital.
Procjenjuje se da oko dvije i pol tisuce tvrtki u Hrvatskoj koristi oko 210 tisuca hektara poljoprivrednog zemljišta, no ono dobrim dijelom nije u vlasništvu poduzeca, nego je rijec o državnom zemljištu što su ga dobili u koncesiju.
- Bilo je odmah jasno da zabrana nece znaciti ništa. Pa i sada stranci mogu u Hrvatskoj imati tvrtku ili je netko može osnovati za njih i tako mogu kupovati poljoprivredno zemljište, kaže predsjednik Agencije za poljoprivredno zemljište Darko Grivicic. Istice da se bojao da ce državljani zemalja clanica EU-a ciniti ono što su radili i tijekom zabrane kupnje kuca i stanova, odnosno da ce kupovati poljoprivredno zemljište preko tvrtki, ali kaže da se zasad pokazalo da se ta situacija ne ponavlja. Procjena je da su putem brojnih tvrtki stranci u Hrvatskoj kupili oko sto tisuca nekretnina, uglavnom uz obalu.
- Poljoprivrednog zemljišta ima za kupnju i u inozemstvu, odnosno u ostalim clanicama EU-a, i to po nižim cijenama nego u Hrvatskoj. Primjerice, kvalitetno zemljište u Rumunjskoj može se dobiti za oko tisucu i pol eura po hektaru, dok jednako kvalitetno zemljište u Hrvatskoj košta pet, šest ili cak sedam tisuca eura po hektaru. Nešto jeftinije može se kupiti i u Madarskoj. Tako naše zemljište, cini se, zasad nije zanimljivo strancima, kaže Grivicic.
Puno više ga brine sudbina poljoprivrednog zemljišta na atraktivnim lokacijama koje bi prenamjenom moglo postati gradevinsko - tu je interes vlasnika ili buducih kupaca financijski opipljiv, buduci da ono nakon prenamjene vrijedi i do desetak puta više.
- Kad je to u pitanju, stalno cujemo da netko otkupljuje zemljište na obali, primjerice, spominju se Brac i Srd te još neka mjesta. Tvrtke koje su kupovale to zemljište imaju interes da ono postane gradevinsko. Nisu ga kupovale da sade masline ili vinograde, nego da na njemu grade. Pojavit ce se i interes kupaca iz europskih zemlja, upozorava Grivicic. Vlada je nedavno predložila i zakon kojim bi se pojeftinila, i to za deset puta, prenamjenu poljoprivrednog u gradevinsko zemljište, a taj je potez objasnila željom da se uklone barijere investitorima.
- Poljoprivredno zemljište ce uvijek vrijediti, hranu cemo uvijek trebati i to je nacionalni interes... Nisam protiv toga da se investitorima pojeftini prenamjena, pogotovu ako ce proizvoditi ili otvarati nova radna mjesta, ali država bi se doista morala ponašati tako da pokazuje da je svjesna o kakvom se strateškom dobru radi, zakljucuje Grivicic. (J. MARIC/NL)