Udruga antifašističkih boraca i antifašista Grada Vodnjana i Grad Vodnjan organizirali su u nedjelju u Maloj Gajani polaganje vijenaca i odavanje počasti palim borcima i žrtvama nacističkog terora u ovome selu.
Program komemoracije vodio je Anton Ferlin, predsjednik Udruge Saveza antifašističkih boraca Grada Vodnjana koji nam je ispričao da su te nesretne noći, s 26. na 27. siječnja 1944. godine, jake njemačke snage napale partizansko selo Gajana iz pravca Vodnjana i Cukrića. Napali su selo u kojem se, na sreću, stražarilo, pa su neki i uspjeli pobjeći, no Nijemci su na mjestu ubili 15 mještana koje su poslije toga spalili. Spalili su i brojne kuće u selu u koje su sami mještani pod prijetnjom oružjem morali nositi slamu da bolje gore. Poginulo je ukupno 42 mještana, a 20 ih je odvedeno u logore.
- Dvadeset ih je poslano u logore. Deset muških, od kojih su neki bili mladići od samo 15 godina, upućeni su u logor Dahaus, dok je deset žena poslano u Aushwitz. Od muških se nakon rata vratio tek jedan - Karlo Zulian, dok su se ženske vratile sve, osim Ulike Kutić koja je umrla u logoru, a imala je samo 18 godina, ispričao nam je u dahu Ferlin koji je tada bio tek desetogodišnji dječak ali se, kako sam veli, još uvijek dobro sjeća tog hladnoj jutra i užasa kad su ih Nijemci sve poredali ispred sela.
Inače, svečanosti polaganja vijenaca prisustovale su i delegacije SAB-a iz ostalih istarskih gradova, predstavnici Grada Vodnjana, na čelu s gradonačelnikom Klaudijom Vitasovićem, članovi Društva Josip Broz Tito, Bruno Bulić iz Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije te Tomo Ravnić, predsjednik Saveza antifašističkih boraca Istarske županije.
Nakon himne koju su otpjevali članovi Mješovitog zbora Zajednice Talijana Vodnjana, te polaganja vijenaca uz zvukove roženice, manifestaciju su recitacijama obogatili i učenici vodnjanske škole.
- Ti ljudi umrli su za slobodu, 42 partizana umrlo je hrabro u borbi, većina od onih koji su se njima borili već su mrtvi no nekolicina je još s nama i stoga me boli kada neki omalovažavaju Narodnooslobodilačku borbu. Da nije bilo njih Istra nikada ne bi postala ni dio Hrvatske ni dio Jugoslavije, zaključio je u svom govoru Ferlin. (B. PETROVIĆ)