I dok se danas nešto prije podneva na Forumu okupilo 30-ak Puljana koji su transparentom izrazili stav o nužnosti izgradnje olimpijskog bazena, u prostorima gradske vijećnice održavala se tematska sjednica o izgradnji javnog gradskog bazena. Stav vladajućih bio je da Grad Pula proračunskim sredstvima može izgraditi vaterpolski bazen dimenzija 34x25 metara, dok je oporba tražila izgradnju olimpijskog bazena dimenzija 50x25 metara. Obje varijante sadrže dodatni polivalentni bazen 25x10 metara za neplivače i osobe s posebnim potrebama, te manji za bebe.
U zaključku sjednice gradonačelnik Boris Miletić nije rekao koju će varijantu uputiti kao prijedlog Gradskom vijeću koje će sjednicu održati u ponedjeljak, već da će to biti varijanta koju proračun može podnijeti.
Arhitekti Dino Krizmanić i Leonid Zuban prezentirali su idejna rješenja, a predstavnik G.E.I. Istringa termotehničke instalacije.
Profesor Marino Gvozdek sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, pak, izradio je analizu troškova izgradnje i održavanja, na koju kasniji govornici nisu imali primjedbi. Naveo je tako da, na godišnjoj razini, pogonski troškovi većeg bazena iznose 400 tisuća kuna više, a toliko je i ulaganje u vodu, te da je ulaganje u sustav za 3 do 4 milijuna kuna skuplje za olimpijski bazen, koji usput troši još tih 800 tisuća kuna više za funkcioniranje.
Direktor Pula sporta Erik Lukšić iznio je analizu troškova izgradnje u kojoj vaterpolski bazen košta 40, a olimpijski 53 milijuna kuna, a s obzirom da će se za izgradnju dignuti kredit na 15 godina, taj je omjer 55 milijuna za manji, te 73 za olimpijski bazen, rekao je Lukšić. Budući da 1. siječnja sljedeće godine istječe plaćanje najma za Dom sportova od 6,9 milijuna kuna, a Grad trenutno plivačkim klubovima plaća 650 tisuća kuna korištenje bazena u Valbandonu, izračunao je da tih 7,5 milijuna kuna može iznositi rata kredita za manji bazen, dok bi za veći rata iznosila 9,5 milijuna kuna.
U ime nezavisnog Kluba vijećnika Mauricio Licul, a kasnije i vijećnica SDP-a Vera Radolović te nezavisni Bruno Nefat, upozorili su Lukšića da prihodovna strana manjeg i većeg bazena ne može biti ista. Licul je, kao i kasnije HDZ-ov vijećnik Zrinko Kajfeš, SDP-ov Danijel Ferić i HSU-ov Roberto Fabris, bazen uspoređivao sa stadionom. Kroz raspravu je vladajuće branio Valter Boljunčić istaknuvši da je jedino bitno koliko se novca može osigurati za izgradnju bazena, koji se gradi prije svega za građane, a i za sportaše. Također, kao primjer megalomanije spomenuo je velike dvorane u Hrvatskoj koje se ne mogu same financirati te dodao da je 2 milijuna kuna koliko bi iznosila godišnja razlika rate kredita između dva bazena velik teret.
- Jedine razlike između manjeg i većeg bazena koje je oporba navela su nemogućnost međunarodnih natjecanja na 50 metara i nemogućnost dijeljenja bazena na dva 25x25 metara. Želimo bazen, obuhvatit će najveći mogući broj građana kojeg će koristiti i plivački klubovi, ali oni ne mogu biti jedini. Financijska snaga grada je da podnese gradnju 34-metarskog bazena, zaključio je gradonačelnik. (Goran ROJNIĆ)
CIJELI TEKST U TISKANOM IZDANJU OD SUBOTE, 5. OŽUJKA