Posljednjeg dana 2012. godine Šime Vidulin je otišao u mirovinu, a mjesec ranije dobio je Nagradu za životno djelo od Upravnog odbora Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika CROMA.
- Je li ta nagrada bila signal da odete u mirovinu?
- Dođe vrijeme kada se trebate maknuti. Išao sam u zasluženu mirovinu nakon 50 godina radnog staža i više od 70 godina života. Vrijeme je ostaviti mlađima vođenje bitki koje sam ja do sada vodio.
- Jeste li se umorili u tim bitkama?
- Ja se nikad ne umaram radeći. Međutim, lani sam imao tešku operaciju, postavljena su mi tri bajpasa. Kad ste mladi, preskačete sve prepreke pa makar bile visoke dva metra. Kada dođete u moje godine, morate paziti i na one prepreke od pola metra.
- Niz godina bili ste na čelu mnogih institucija. Što su po Vašem mišljenju institucije propustile napraviti da naše gospodarstvo bude konkurentnije?
- Moglo se učiniti više jer ono što ostavljamo našim generacijama je tragično. U zemlju uvozimo sve na štetu hrvatskih proizvoda. To ne znači da nismo napravili ništa pozitivnog, ali moglo se mnogo više. Ipak, u memoriji naših nasljednika, budućih generacija, ostat će ovo negativno - to što smo rasprodali i još se zadužili.
Prodali smo ono što najviše vrijedi: banke i poslovne prostore. Sada prijete da će dati u koncesiju ceste koje smo mi izgradili, da će prodati HEP… Uništeno je mnogo hrvatskih tvornica i hrvatskih proizvoda, pa moramo uvoziti, da bismo uvozili, moramo izvoziti, a mi uvozimo triput više nego što izvozimo.
- Bili ste potpredsjednik HGK-a zadužen za regionalni razvoj. Postoji li neka strategija u Gospodarskoj komori kako pokrenuti ruralne krajeve?
- Upravo zato što sam radio na tim poslovima to i govorim i sve su mi županije jako dobro poznate. Mi smo u Komori pokušali biti partner Vladi da donosi kvalitetne ekonomske zakone.
Isto tako, pokušavali smo s agencijama i svima onima koji mogu pridonijeti da se koristi novac iz europskih fondova te da se na taj način očuva i razvija proizvodnja. Jasno je da bez nje nema opstanka ekonomije niti jedne zemlje.
Što se Istre tiče, mislim da smo postigli vrlo dobre rezultate u turizmu i u proizvodnji ulja i vina. Dobro posluje Uljanik, nažalost samo on, sva druga brodogradilišta su u bankrotu.
Što se tog dijela tiče, mi u Istri možemo biti zadovoljni. Ono čime nismo zadovoljni je to da nismo nastavili gradnju punog profila Istarskog ipsilona. I pitanje je da li će se nastaviti ove godine.
Upitno je to jer nam sada teže osigurati inozemna financijska sredstva zbog pada kreditnog rejtinga. Još uvijek živim u velikoj nadi da će se ove godine nastaviti te gradnja.
Ranije smo imali zatvorenu financijsku konstrukciju, ali je ona pala padom kreditnog rejtinga Hrvatske. Sada moramo iznova tražiti sredstva za to.
Drugo, ono što mi strašno smeta je to da više od deset godina pričamo o bolnici, a nismo ni temelje zakopali.
Ono što bi bilo jako bitno za razvoj Istre je željeznički tunel kroz Učku i onda valorizacija Bršice kao luke jer u Istri nema niti jedne teretne luke osim nje. Riječka luka se nema gdje širiti, a Bršica ima.
Da bi se ona valorizirala nužan je željeznički tunel i spoj istarskih željeznica s riječkim čvorom, odnosno s ostalim željeznicama u Hrvatskoj. (P. GREGOROVIĆ)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U RUBRICI ZOOM U TISKANOM IZDANJU