U pulskoj Galeriji Milotić otvorena je izložba akrilika na platnu Andree Musa "Spatio-temporal lapse", odnosno "Prostorno-vremensko protjecanje" koja će se moći razgledati do 1. studenog.
Ovo je prva izložba mlade splitske umjetnice u Istri i ona ovdje predstavlja recentne radove u kojima se bavi fenomenom vremena i impresijama koje pohranjuje ljudska podsvijest, zatim onaj materijalni svijet kojim smo okruženi i kojeg smo dio, a koji je u konstantnom kretanju, kako kaže sama umjetnica.
Doživljaj vremena
- Vrijeme doživljavamo kao snažnu, nevidljivu silu u kojoj nastaju, mijenjaju se, formiraju stvari i pojave, rekla je Andrea Musa na otvorenju izložbe ogradivši se od toga da govori o pojedinačnim slikama jer smatra da se umjetnost, odnosno sliku ne može objasniti jer se ona razumije i osjeća u srcu svakog promatrača, sukladno pojedinačnom senzibilitetu. Iznimno važnom smatra interakciju između promatrača i slike, jer to je i smisao svake izložbe.
- U tom trenutku, kada se promatrač poveže s određenim radom, tu ja kao autorica postajem suvišna. Bila sam uzbuđena kako ću u novom prostoru doživjeti vlastiti rad, jer jedno je u ateljeu, drugo u galerijskom prostoru, pa svaki put iznova doživim vlastite radove, kaže Musa.
Na njenim platnima odmah upadaju oči jarke boja dok slika pejzaže kojima dodaje stvari koje se inače ne vide, ali koji su tu, koje se osjećaju. Odnosno, kako u predgovoru kaže Toni Horvatić "u prizorima krupno kadrirane prirode, slikama otvorenih prostora i širokih krajolika ona podcrtava, kao jedan od najvažnijih, odnos između ritmova prirode i čovjeka". Neki radovi djeluju kao da su u pokretu poput otoka na horizontu koji se polako približava kroz nekoliko slika.
Ideja kretanja
"Osnovna ideja većine Andreinih radova nije sadržana u istraživanju, već u kretanju. Oni su i odraz njenog vlastitog načina življenja, slike su to nekih proživljenih situacija, vlastite stvarnosti, kao i potreba za prikazivanjem one vitalnosti koja se ne da formom prikazati", piše Horvatić. On kaže da ovu umjetnicu "zanima usredotočenost na osjetilno, prostorno-vremensko protjecanje, promatranje promjenjivosti materijalnog svijeta u stalnom pokretu, te čovjek sa svojim unutrašnjim svemirom u tom kretanju." (M. RADIĆ)