Da bi se mogla zamisliti naša buducnost u Europskoj uniji, valja pokušati shvatiti što se dogodilo, i što se trenutno dogada, kod naših susjeda Talijana i Slovenaca. Italija je jedna od država utemeljiteljica Europske unije, a Slovenija punopravni clan EU-a od travnja 2004. godine. Što rade Talijani i Slovenci? Kako ureduju obostrane odnose? Što se bitno promijenilo na granici?
Mogli bismo poceti od istinite price o Talijanu, poznaniku, clanu desne, neofašisticke stranke Movimento sociale Fiamma tricolore, koji redovito posjecuje legalizirane javne kuce koje su niknule sa slovenske strane duž bivše slovensko-talijanske granice. Jednom je u okolici Kopra posjetio takvu kucu i medu djevojkama koja je nudila usluge pronašao mladu Tršcanku. Šokiran prica kako mu je djevojka objasnila da u Kopru slobodno radi u cistom, toplom i urednom poslovnom prostoru, dok je u Trstu stalno imala probleme s policijom i s vlasnicima stanova pa je cesto morala raditi na cesti: danju se prostituira, a navecer vraca u Trst, gdje studira.
Umjesto granicara - casina i nocni lokali
Sve se mijenja vrtoglavom brzinom, padaju predrasude, zidovi... Tamo gdje su nekad stajali granicni policajci danas posluju kockarnice i nocni lokali te benzinske crpke i duty free shopovi, koji Talijanima prodaju jeftiniji benzin i cigarete.
Andrej Šik, direktor slovenske regionalne gospodarske komore u Trstu, poslovne institucije slovenske manjine u Italiji, veli da je spomenuta prica na kraju ipak poucna. Uredi slovenske komore nalaze se u središtu Trsta, nedaleko od velike zgrade suda i zatvora u ulici Coroneo: cetrdesetak zaposlenika nudi cijeli niz usluga poduzetnicima, kako Talijanima tako i Slovencima. Komora ima oko 500 clanova poduzetnika, pripadnika slovenske manjine u Italiji, te isti broj poduzeca kojima nudi usluge (racunovodstvene, savjetodavne, pravne...).
Medu klijentima je i Marko Prunk iz mjesta Lokev, slovenski poduzetnik koji je u travnju prošle godine u srcu Trsta otvorio veliku mesnicu Prunk Carni.
- Prije desetak godina bilo je nezamislivo da Slovenac otvori firmu usred Trsta, to je odraz vremena. Slovenija je ušla u EU u travnju 2004., no pravi prevrat u mobilnosti kapitala i poduzeca s jedne i druge strane granice dogodilo se nakon 31. prosinca 2007. godine, kada je Slovenija ušla u schengenski prostor. Granica je predstavljala psihološku barijeru ne samo za ljude, vec i za poduzetnike. Od tog datuma broj slovenskih poduzeca koji se otvaraju u Italiji i broj talijanskih poduzeca koji se otvaraju u Sloveniji raste iz godine u godinu, veli Šik.
Dakle, od 2004., kada je Slovenija postala punopravni clan EU-a, pa do
uvodenja Schengena 31. prosinca 2007., živjelo se u nekakvom cekanju,
promatranju, u fazi mirovanja, i to je prvo zanimljivo iskustvo naših
susjeda koje treba uvažiti.
- Cim su se stvorili uvjeti, uložio sam novac i moram reci da sam pogodio, kaže Prunk. -
S obzirom na moje osobno iskustvo, moram reci da je ulazak Slovenije u
EU donio dosta dobroga. Ja uvijek kažem: ulaskom Slovenije u EU nismo
puno dobili, ali da nismo ušli, puno, puno više bismo izgubili. To je
moj nacin razmišljanja. Uzgred, kad sam za vrijeme Jugoslavije bio
poslovoda mesnice u Lokevu, koju sam potom kupio, imali smo vrlo dobre
poslovne odnose s pazinskim Purisom, dovozili bi nam kamione i kamione
izvrsnog pureceg mesa. Sjecam se da smo jednom za Novu godinu prodali
cak deset tona pazinskih purica. To je iskustvo i tradicija i to treba
uvažavati, veli Prunk koji se sprema otvoriti i drugu mesnicu u Trstu.
Dijeliti sudbinu svijeta
Za
njega je Europska unija konkretna zbilja. Talijanska konkurencija
negoduje, ali posao ide dobro, u srcu Trsta veliki promidžbeni pano na
trgu Largo Barriera poziva kupce jednostavnom porukom «Carne slovena»
(slovensko meso).
Slovenski gradevinari danas, primjerice, profitiraju, stižu u Trst s jeftinom radnom snagom koja dolazi iz Srbije, Kosova i Bosne te otvaraju nova poduzeca i sklapaju poslove. Istina, sve manje jer je Italija u krizi, ali ipak izgleda da posla još ima.
Šik izbjegava dijeliti savjete, no veli da bi Hrvati ipak trebali glasati za ulazak Hrvatske u EU. - Poteškoca ima napretek, no to je jedini nacin bivanja unutar svjetskih procesa, živjeti s njima, dijeliti sudbinu svijeta. Mala država poput Slovenije ili Hrvatske nema druge alternative, kaže.
Sergio Stancich, predsjednik Zadružne kreditne banke iz Opcine, bankarske institucije slovenske manjine u Italiji, ukazuje na važnost djelovanja u svojoj zajednici.
- Mislim da ce se kad-tad morati stati i promisliti o svemu ucinjenom u
zadnjih nekoliko godina. Svijet ne može funkcionirati samo s
makrosistemima, nužni su i mikrosistemi poput našeg, bez takvih nema
napretka i opstanka.
- Mislim da bi Hrvati trebali glasati za Uniju i tome cu dodati ono što
je rekao vaš predsjednik Josipovic, da EU nije nit' raj nit' pakao.
Slažem se u potpunosti da je EU donio puno dobroga, ali i lošega. Govori
se o korupciji u Hrvatskoj, no valja priznati da je dio korupcionaških
afera uvezeno iz EU-a, kao posljedica dodira s Unijom jer je na kraju
utjecaj multinacionalnih središta moci ogroman. Djelovati lokalno,
snagom tradicije i identiteta, je jako bitno, kaže Stancich. (Elio VELAN)
CIJELI TEKST PROCITAJTE U SUBOTNJEM TISKANOM IZDANJU.