Vibor Juhas, dugogodišnji suradnik Monte Librića i Sajma knjige u Istri, objavio je, zajedno s Vanjom Marković, svoju prvu knjigu "Ponoć u parku 52". Uz to, autor je i zanimljive interaktivne slikovnice "Pula prije 1914.".
- Kako je nastala ideja o knjizi za biblioteku Monte Librić, je li je to ciljano napisana knjiga za ovu manifestaciju?
- Sve je vezano uz Sajam na koji sam, kao mnogi mladi Puljani, došao raditi da bih nešto sitno zaradio (da mogu platiti struju!). Godinama sam radio kao pomoćni tehničar i malo tko je znao da se bavim glazbom, ilustracijom, animiranim filmom… Ne znam zašto, ali o tome nisam govorio. Reklo bi se da sam imao "masterplan" infiltracije iznutra, ali zaista nije tako, nisam toliko organiziran. Tek prošle godine, kad su na Monte Libriću vidjeli slikovnicu "Strahosmijeh" koju smo u kućnoj radinosti napravili moja sestra Vanja Marković i ja, "inicirali" su me u kreativni dio tima. Zajedno s Matkom Plovanićem, uz mentorstvo Mauricija Ferlina, radio sam na vizualnom identitetu 19. Sajma, surađivao na zajedničkom projektu Sajma i Trećeg programa HRT-a (montaža kronika), radio animacije za telop, komponirao pjesmu 19. Sajma "Nazdrovje"… Kad uđete u tu kreativnu mašinu Sajma, ne daju vam disati. Sajam vas pritišće, ali i daje priliku. Eto, tako sam dobio priliku da budem autor Biblioteke Monte Librić.
- Naziv knjige glasi "Ponoć u parku 52", je li je riječ o kakvom misteriju?
- Ako se radi o misteriju, onda bi se moglo reći da je Pula puna "misterioznih", pomaknutih, alternativnih puteva, jer ova je slikovnica na određen način posvećena našem gradu, njegovim parkovima i svim ostalim neprocjenjivim i posebnim prostorima, koje shvaćamo onako usput, ne brinemo o njima, štoviše uporno ih uništavamo. Priča je prilično jasna od početka, no ne nedostaje tajnovitosti. U njoj nema onih klasičnih napetosti, priča teče u ritmu jedne prividno mirne noći. Ne postoje klasični pozitivci, negativci i nepredvidljivi obrati. U priči je prisutno tiho, ali "uporno" upozorenje, koje je pri kraju, nadamo se, veoma jasno.
- Knjigomor je bio iznimno dobro praćeni strip. Odakle je krenula ideja o kreiranju nečeg tako posebnog i maštovitog?
- Ideja o Knjigomoru započela je s Teatrom Naranča, s kojim Librić surađuje već drugu godinu. Franjo Tončinić, sjajni mladi glumac Naranče, predstavio je Knjigomora kao lik kojeg je Naranča željela uključiti u svoje predstave na ovogodišnjem Monte Libriću. Tako se Knjigomor odmah priključio maskotama Librića: omiljenoj Baki Librić i veselim Libricama. (Vanesa BEGIĆ)
CIJELI RAZGOVOR ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.