Brojnu je publiku u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula u utorak navečer privuklo predavanje arhitekta Antona Percana naslovljeno "Od Via Minerve do Ribarske i Maksimijanove ulice".
Predavanje su uz Gradsku knjižnicu i čitaonicu, organizirali Mjesni odbor Stari grad i Društvo Smaregliana Pula.
Idealna za gostionice
Percan je uz videoprojekciju održao vrlo zanimljivo predavanje gdje su nazočni mogli saznati štošta o ovoj pulskoj ulici. Polazeći od stihova, odnosno refrena pjesme inspirirane jednom od najpoznatijih ulica pulskog starog grada, današnja Maksimijanova ulica, prije toga Ribarska ulica, a u memoriji starijih generacija Puljana Via Minerva, ostala je sinonim za provod i noćni život Pule.
- Pomalo samozatajan položaj između najprometnije gradske ulice Sergijevaca, u blizini Arsenala i luke, ta je ulica bila idealan položaj za gostionice u kojima su uz dobro društvo zaborav od naporne svakodnevice nalazili mnogobrojni mornari i arsenalski radnici, rekao je Percan.
Naveo je potom i dimenzije ulice, dugačke oko stotinu metara i široke četiri, a položaj i pravocrtni oblik današnje Maksimijanove ulice imaju ishodište još u najranijem antičkom urbanističkom konceptu Pule.
- Maksimijanova je jedna od onih ulica koje su se nastavljale na jedan od uspona koja su kroz gradska vrata, Porta del monastero (ponegdje se spominju i kao Porta della Badia) pravocrtno vodila do pristaništa, najzaštićenijeg područja u pulskom zaljevu Valle del Buso. Iako arheološkim istraživanjima nije potvrđen točan položaj navedenih gradskih vrata, pretpostavlja se da su se nalazila u blizini samostana benediktinaca iz V. stoljeća uz koji je podignuta ranokršćanska bazilika Sv. Marije Formoze. Dao ju je sagraditi ravenski nadbiskup Maksimijan, rođen u Veštru kraj Rovinja, a Pula je bila grad njegova đakonata. Pretpostavlja se da je sagrađena na temeljima Minervina svetišta jer su u neposrednoj blizini crkve sredinom 19. stoljeća pronađena dva nadgrobna spomenika koja spominju Minervu, smatra Percan.
Marija je predviđala budućnost
On se, govoreći o toj ulici, osvrnuo i na neke od njezinih poznatijih žitelja, na stanovitu gospođu Mariju koja je znala mladim curama predvidjeti budućnost i to, kako se kazivalo, prilično točno, a spomenuo je i sportskog novinara Roberta Matteonija koji je tamo živio.
Na spoju s krivudavim prolazom Vicolo della Bissa na zapadnoj strani, prema planu iz 1820. godine nalazio se hospicij obližnje crkve Majke Božje od Milosrđa, dok je na južnoj strani ulica završavala ruševnim ostacima ranokršćanske bazilike sv. Marije Formoze.
- Izbor Pule za glavnu ratnu luke Austrougarske monarhije te početak gradnje Arsenala razlogom je da se od samo par tisuća stanovnika, koliko Pula ima 1836. godine, pedesetak godina kasnije broj stanovnika udeseterostručuje. Grade se kuće u novim četvrtima izvan gradskih zidina, ali i na neizgrađenom zemljištu u gradu. Gradnja unutar gradskih zidina zasnovana je na urbanoj antičkoj shemi s vidljivim i specifičnim ambijentom uličnih mreža. Površine unutar takve ulične mreže čine uz rub ulica kompaktno izgrađeni blokovi sa zgradama različitih namjena s unutarnjim dvorištima. Poznato je da su se u Puli već u 15. stoljeću posebnim nazivima, obično prema najbližim gradskim vratima, obilježavale pojedine gradske četvrti. Na području dotadašnje Contrade Santa Giulia imenovana je današnja Maksimijanova ulica kao Via Minerva. Ulica nosi taj naziv do 1948. godine, kada odlukom o promjeni imena naziva ulica mijenja naziv u Ribarska ulica. Odvojak za obližnji trg i crkvu Majke Božje od Milosrđa (Misericordia), današnji Prolaz kod Zdenca i ranije je nosio naziv Vicolo Pozzetto prema toponimu koji se javlja još u srednjem vijeku, najvjerojatnije prema bunaru koji se nalazio na tom području, ističe Percan.
Nadalje, moglo se saznati da je na kraju ulice tik do kapele crkve sv. Marije Formoze, nasuprot Arsenalu, podignut veleban hotel Central, uništen u bombardiranju grada 1944. godine. U visokim prizemljima novoizgrađenih zgrada otvarale su se mnogobrojne gostionice pa Percan navodi da ne čudi stoga da je tadašnja Via Minerva za mnogobrojne mornare i arsenalske radnike bila centar zabavnog i noćnog života.
Kultni "Crni mačak"
Spomenuo je i Percan ovu ulicu u doba Italije. Kasnije, u Maksimilijanovoj ulici u polupraznom gradu pridružuju se novi stanovnici iz istarskog zaleđa, ali još više iz istočnih prostora novonastale države.
- Nakon egzodusa i završetka Drugog svjetskog rata u neke od napuštenih prostora nekadašnjih gostionica useljavaju se obrtnici sa svojim radionicama. Tek će se krajem šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća otvoriti prva gostionica, još uvijek u sjećanjima Puljana, kultni Crni mačak, kazao je Percan ističući da je taj lokal, otvoren 1968. godine, bio posebno poznat po dobrom roštilju, mada se tu pripremala i druga hrana.
Istaknuo je i da se u ovoj ulici ponovno otvaraju turistički sadržaji i to u prostorima koji su bili dugo zapušteni. Percan je rekao da je u svome predstavljanju koristio i neke od fotografija Novelle Bačić. (Vanesa BEGIĆ)