Malo je dizajnersko-tehničkih uradaka iz svijeta na dva kotača za koje se bez ustezanja može ustvrditi kako su - vječni. Stvarani ili da provociraju pojedine trendove, ili da ih u slučaju indiferentnijih proizvođača oponašaju, motocikli, skuteri, mopedi, dvokotači raznih vrsta i namjena najčešće su - "potrošna roba".
A onda nas zemljopis dovodi u Italiju, točnije Toscanu u grad Pontedera koji svakom poznavatelju svijeta dvokotača aktivira samo jednu misao - Vespa! Da, ma koji proizvod s jednostavnim logom tog proizvođača, što danas djeluje u sustavu koncerna Piaggio, na neki način obilježava ne samo vrijeme u kojem nastaje, nego to čini i mnogo godina kasnije.
No, čak i kad je Vespa u pitanju ima izuzetaka, modela što obilježavaju - vječnost. Jedan od njih je svakako i model LX50, mala gradska "osica" koju obožavaju ne samo mlađi vozači, odnosno vozačice nego i nešto stariji ljudi kojima treba okretno vozilo za zagušene urbane sredine, za ljetne vožnje do omiljene plaže, za veliku većinu dnevnih potreba.
Dizajn joj tipičan za Vespu, a kako bi se još više približila "vječnosti", namjerno su korišteni i neki retro detalji. Iako dolazi u više verzija zapremine i snage, model s 50 "kubika" je najrašireniji jer ga mogu voziti i mladi vozači koji još nisu dosegli punoljetnost. Snaga joj je pet "konja" što i nije tako malo s obzirom na težinu od 90 kilograma. Očekivana prosječna potrošnja je 3 litre, a kako rezervoar ima zapreminu od 9 litara, doseg s jednim punjenjem je velikih 300 kilometara. Mnogima je to skoro pa mjesečna potrošnja. O maksimalnoj brzini ne treba trošiti riječi jer je zbog blokade limitirana nešto ispod 50 km/h.
Vespa LX 50, za mlade i stare. I ima samo jednu manu: vrlo se brzo "zavuče pod kožu" te postaje ravnopravnim, ponekad i privilegiranim članom obitelji.