Budući da su u Pulu dolazile i visoke ličnosti habsburškog dvora, na odvojku novog vijugavog puta koji je od 1853. vodio do utvrde Zaro i potom od 1871. do Hidrografskog zavoda (danas južni krak Boškovićevog uspona), podignute su oko 1863. na visokoj zasječenoj stijeni brda Zaro prve dvije stambene vile s pogledom na Arsenal i pulski zaljev.
Bliža usponu zabilježena je kao Haus Fucks, a druga stotinu metara dalje, kao Haus Hubschmann, kasnije poznatija kao Villa Toscana (Boškovićev uspon 6) toskanskog nadvojvode Ferdinanda IV. (1835.-1908.), piše Attilio Krizmanić u knjizi Tri tisućljeća mita i stvarnosti.
Prve vile u Puli građene su, dakle, prije točno 150 godina. Lijepe li obljetnice za tako zapuštenu graditeljsku baštinu!
Naša sugovornica Jasna Rotim Malvić, povjesničarka umjetnosti iz Rijeke, rodom Puljanka, koja sudjeluje u projektu pod nazivom "Graditeljsko nasljeđe Pule 1813.-1918.", upozorava da se godine gradnje zasnivaju samo na austrijskim planovima grada Pule, budući da projektna dokumentacija nije sačuvana.
Za Villu Toscana na Monte Zaru, u kojoj je danas Centar za odgoj djece i mladeži, postoji projektna dokumentacija za portirnicu, kaže Rotim Malvić, napominjući da pokojni Branko Perović u svojoj knjizi Austrougarske vile i kuće u Puli, koju je 2010. posthumno objavila njegova kći, ovu vilu smješta u razdoblje od 1886. do 1889., pa bi zato bilo bolje reći da se vile u Puli počinju graditi šezdesetih godina 19. stoljeća.
Nakon Monte Zara, prve sljedeće vile niču u blizini tek izgrađene Mornaričke bolnice, u Palladiovoj ulici, bivšoj Via dell'Ospedale. Rezidencijalna četvrt vila na Verudi formira se nakon 1880., između današnje Negrijeve i Budicinove ulice, nekadašnje Via dell'Ospedale i Via della Milizia. Najznačajnije se vile nalaze upravo u ovom kvartu i u 20-ak godina izgrađeno ih je oko 40. Tko je u njima živio, kakav je to "plemenit" svijet obitavao u Puli u osvit 20. stoljeća, pitamo našu sugovornicu.
- O tome koliko je plemića u to vrijeme bilo u Puli - koji se, istina, ovdje nisu dugo zadržavali, u prosjeku nekoliko godina - govori Mate Balota u svojoj knjizi Puna je Pula: "… bila su 62 plemića, 90 s nadimkom pl. (von) i 55 vitezova (Ritter), svega 207". Na Verudi, u vili u Budicinovoj 11, u kojoj je danas smješten dječji vrtić, jedno je vrijeme živio pomorski časnik, barun Georg von Trapp, čiji je život ovjekovječen filmom "Moje pjesme, moji snovi".
Do danas je sačuvana drvorezbarija i kamin u lovačkoj sobi u prizemlju vile. Von Trapp je bio oženjen unukom poznatog riječkog industrijalca Whiteheada, vlasnika prve tvornice torpeda u svijetu, reći će Rotim Malvić.
Von Trappov prvi susjed, u vili u Budicinovoj 13, bio je viceadmiral i posljednji zapovjednik austrougarske flote Nicolaus Horthy de Nagybanya, čovjek kojega je 1918. car ovlastio da nakon raspada Austro-Ugarske preda flotu, bazu i pomorsku tvrđavu Pula predstavnicima Države Srba, Hrvata i Slovenaca. U istoj ulici obitava i grof Colloredo Mannsfeld, koji se doseljava iz nešto manje luksuzne Ville Marije u Palladiovoj 4.
Zanimljivo je da je među najvećim investitorima u rezidencijalnoj četvrti na Verudi bila i jedna žena - Ottilia de Siemuszowa-Pietrusca. Poznata je po jednoj od najljepših pulskih vila, Villi Starza - danas u najgorem stanju! - u čijim se salonima (Plavi, Turski salon…) odvijao bogat društveni život. Ottilia je bila supruga viteza Miecislausa von Siemuszowa-Pietrusca koji je pomorsku karijeru završio kao kontraadmiral. Vrlo sposobna žena investirala je gradnju nekoliko značajnih vila na Verudi, među ostalima i one u Negrijevoj 18, čiji je stanar bio grof Otto Welsersheimb i koja je jedina građena u duhu neogotike.
Veruda je bila rezervirana prvenstveno za aristokrate u redovima Mornarice, a kasnije se u sporednim ulicama grade manje vile, također za zaposlenike Mornarice, ali i nevojne stručne osobe iz Arsenala, inženjere i druge stručnjake. (D. PALIBRK)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.