Prvo izdanje Versa, festivala putopisa održano je utorak navečer u galeriji Cvajner u Puli. Sudjelovali su prof. emeritus Miroslav Bertoša, hrvatski povjesničar, enciklopedist, urednik, kolumnist i polemičar, javni djelatnik i diplomat, jedno od najznačajnijih imena suvremene hrvatske historiografije; Gordan Nuhanović, hrvatski ugledni pisac, višestruko nagrađivan u književnosti i Jasen Boko, splitski dramaturg, putopisac i kazališni kritičar.
Verse su osmislile sestre Marijana i Vanja Valić 2015. godine, a program je osmišljen kao književne večeri na kojima se predstavljaju putopisci, putoholičari, teoretičari, povjesničari, kulturni antropolozi i etnolozi, književnici, a sve sa svrhom da se kroz putopis promovira kulturna raznolikost, krenuvši od činjenice da su književnost i putovanje neraskidivo povezani.
Povijesni putopis
U uvodnom slovu povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner pozdravila je ovu manifestaciju, čestitajući sestrama Valić na trudu i hrabrosti da pokrenu takav projekt, a posebno je istaknula činjenicu da je ova manifestacija, koja je tek u svojim počecima, dobila potporu Ministarstva kulture RH, koje je prepoznalo njezinu vrijednost. Specifičnost i vrijednost ove manifestacije prepoznala je i brojna publika, koja je ispunila galeriju Cvajner do posljednjeg mjesta.
Miroslav Bertoša u svom izlaganju govorio je o povijesnom putopisu, ispovijestima Jeana Jeacquesa Rousseaua "Na putu za Vincennes 1749.", koji je bio vodilja ostalim predavačima da se povežu na suvremena djela u predstavljanju vlastitih naslova i iskustva pri pisanju i putovanju. Tema njegova izlaganja bila je "Hodanje s introverzijom i unutarnji putopis: Jean-Jacques Rousseau na putu za Vincennes 1749.".
- Poticaj za još jedan osebujni pogled u život i misao u europskoj kulturi, politici i mijenama "mentaliteta" gotovo neprekidno nazočnoga Jeana-Jacquesa Rousseaua, obuzeo me nakon čitanja i dočitavanja nekoliko djela o njemu. Rousseauovo putovanje zapravo traje od onog dana kada je kao petnaestogodišnji mladić napustio Ženevu i – najprije kao picaro-lutalica potom kao osebujni philosophe – krenuo prema Parizu, metropoli Književne republike Europe (La République des Lettres). Svako razdoblje europskih političkih promjena i društvenih preobrazba 'osmišljava svoju verziju Rousseaua': postoji grubi robespjerovski, romantični, neurotični, ali i Rousseau didaktičar, pedagog, psiholog, poticatelj progresa, veli Bertoša.
"Pješačenje od Caféa de Maugis na Place de Monge do Vincennesa Rousseau je poduzeo kako bi proveo zajedničke trenutke s prijateljem i emotivno bliskim književnikom Denisom Diderotom. Put do Vincenncea stvarno je i simbolički označio Rousseauov tadašnji, s asocijacijama na prošli i na neki neobični način i njegov budući život, ističe Bertoša. Sam Bertoša je naglasio da nikada u životu nije putovao kao turist, a puno je putovao, studijski s, kako je rekao "putnim nalogom", a posebno se osvrnuo i na svoja introvertna putovanja u raznim arhivima, prije svega onom venecijanskom. U svome je izlaganju naveo i razne zanimljivosti o Rousseau, uz dosjetke i sugestivne priče.
Jasen Boko moderirao je program, ali se kroz njegovo izlaganje cijelo vrijeme prožimala i misao o tome jesu li današnji turisti bitno različiti od nekadašnjih kolonijalnih gospodara. Saznajemo da nažalost nema neke bitne razlike i da u mnogim mjestima predrasude i stereotipovi i dalje vladaju.
- I turisti našeg vremena, baš kao i Fortis, slave "nevinost i prirodnu slobodu pastirskih stoljeća koji se još održavaju u nekim dijelovima svijeta“, ističe Boko.
Razne anegdote
Nuhanović se pak osvrnuo na svoje putovanje prema Istoku, gdje ga je na neki način fascinirala ta tranzicijska egzotika, posebice ističući da se o zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza u biti znalo jako malo. Saznao je tako da su u Kazahstanu voljeli Beatlese, te se zapitao kakve je sve torture trebala proći ploča Beatlesa da bi stigla do Kazahstana. Istaknuo je da je neka od tih svojih putovanja opisao i u pričama, te je potom i pročitao pojedine priče, odnosno ulomke svojih putopisa, sve uz razne simpatične anegdote s putovanja o običajima i kulturi pojedinih naroda pri tome dobrano nasmijavši publiku.
"Otputovati što dalje iz vlastite doline suza imperativ je svakog putnika, dijelom i zato što upoznavanje nekog drugog podneblja i kulture ujedno širi one unutarnje nabore," Nuhanovićeva je misao.
Osim priče o putovanjima, festival je u svome programu imao i glazbeni dio uz gitarista Zorana Schmitza i jazz pijanista i skladatelja Vincenta Fagina, a za gastro-doživljaj pobrinule su se sestre Valić uz pomoć Ivana Zidara. (Vanesa BEGIĆ, snimio Neven LAZAREVIĆ)