U Italiji korupcija godišnje proguta oko osamdeset milijardi eura no, statistički podaci govore da tek 0,4 posto ukupne populacije u talijanskim zatvorima čine osobe koje su osuđene zbog gospodarskog kriminala i korupcijskih afera, ima ih tek 156; kaže novinar Gian Antonio Stella: pedeset puta manje nego u njemačkim zatvorima.
Bivšeg guvernera regije Veneto Giancarla Galana smatraju posljednjim venecijanskim duždem, bio je neprikosnoveni vladar bogate regije od 1995. do 2010.godine, petnaest je godina predsjedavao vladom regije i stvorio oko sebe složen sistem veza između politike i kapitala koji je sad puknuo.
Policija je u cijeloj regiji uhitila 35 osoba, 15 uglednika su u istražnom zatvoru, deset su u kućnom pritvoru, a među njima i venecijanski gradonačelnik Giorgio Orsoni. Galan je zastupnik u talijanskom parlamentu, istražni sudac je zatražio kućni pritvor no, o tome se prije mora izjasniti parlament.
Afera se digla oko izgradnje sistema MOSE, sofisticiranog sustava brana na tri prolaza iz Jadrana u venecijansku lagunu s ciljem onemogućavanja prodora vode tijekom izvanrednih plimnih valova koji poplavljuju Veneciju. Projekt MOSE star je 31 godinu i do sad je progutao 5,5 milijardi eura javnog novca.
Na velikoj gozbi svi su jeli: političari, visoki dužnosnici financijske policije, istražni suci, poduzetnici na čelu pedesetak poduzeća koji su svojevremeno oformili konzorciji Nuova Venezia koji je monopolizirao sve radove i to bez javnih natječaja. Kada su 2003. godine započeli konkretni radovi sistem isplata basnoslovnih napojnica dostigao je vrhunac. Istražni suci su prikupili dokazni materijal koji je u dosjeu koji ima više od 700 stranica: u njemu su naznačeni točni iznosi napojnica (talijanske mazzette) kojima se "podmazivalo".
Predsjednik regije Veneto Giancarlo Galan primao je od Konzorcija oko milijun eura godišnje i to pretežito u keš novcu. Bilo je i izvanrednih usluga, tvrtka Mantovani, primjerice, koja suvereno vlada konzorcijem restaurirala je prestižnu vilu koju Galan posjeduje na brežuljcima nedaleko od Padove, obavila je posao vrijedan 700.000 eura, normalno za Galana besplatno, služeći se javnim novcem.
Utjecajni pročelnik za infrastrukturu regije Veneto Renato Chisso primao je godišnje od konzorcija 250.000 eura za razne usluge. U dokaznim materijalima nalaze se i popisi uglednika koji su bili na platnoj listi konzorcija: pored svakog imena perom je zabilježen iznos plaće na crno koja se dijelila prilikom susreta u hotelima i restoranima diljem regije.
Gradonačelnik Venecije Giorgio Orsoni primio je prema nalazima istražnih sudaca oko 550 tisuća eura u gotovini za financiranje svoje izborne kampanje 2010. godine. Orsoni je odvjetnik i ugledni sveučilišni profesor, na izborima se javio kao vanjski kandidat stranke Lijevih Demokrata što konkretno dokazuje da su veze prolazile uzduž i popreko suprotstavljenih političkih blokova: umiješane su ljevica i desnica, biznis s MOSE-om skupio je stare-nove pripadnike političkog staleža, kastu nedodirljivih.
U Veneciji svi su znali, godinama su kolale priče o basnoslovnim zaradama na račun velikog projekta koji je osmišljen da bi se spasila Venecija. Godine 1988. tadašnji ministar vanjskih poslova, Venecijanac Gianni De Michelis poručio je javnosti da će brane proraditi 1995. godine: od zadnjeg roka prošlo je dvadeset godina, po sadašnjim saznanjima sistem MOSE trebao bi proraditi u 2016. godini.
Odugovlačilo se jer se na MOSE-u napajala cijela generacija moćnika, istraga je završila: pokradeno je oko 25 milijuna eura. (E. VELAN)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.