Rijetko bi koja pjevacica svjetska glasa uspjela napraviti vatreniju atmosferu u poreckom kazalištu od one koju je publici podarila Esma Redžepova. Podovi vibriraju od glazbe, publika na nogama plješce i pleše, blicevi fotoaparata i skandiranje "Esma, Esma", tako je izgledala završnica sati i pol trajanja koncerta kojim je ova vrsna makedonska pjevacica impresivna glasa osvojila sve okupljene. Najava za koncert kraljice romske glazbe koja se pred istarskom publikom ponovno predstavila nakon šestogodišnje pauze prošala je bez puno reklama i medijske pompe, ali je zato kazališna dvorana u koju se naguralo rekordnih tristotinjak posjetitelja (mnogi su ostali vani) dovoljno govori o tome koliko je ova etno-world umjetnica i velika humanitarka omiljena medu publikom svih uzrasta. Gromki aplauz dvoranom se raširio odmah na pocetku kad su na pozornicu stupili clanovi Esmina prateceg benda: Simeon Atanasov na harmonici, Zahir Ramadanov na trubi, Bilhan Macev na klarinetu, Antonio Zekirovski na bubnjevima, Taško Grujevski na bas i Aleksandar Stamenkovski na elektricnoj gitari. Pravi glazbenici osebujnog nastupa publiku su spremno zagrijali s kracom instrumentalnom izvedbom u kojoj su "showmenski" isprepleli zvukove svojih instrumenata.
Na pozornicu je potom stupila Esma, zablistala pojavom i pjesmom, te odmah osvojila simpatije sviju. Njezin orijentalni glas odiše mistikom i sjetom koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Glas koji dolazi iz dubine srca, pjesme kojt govore o nekim dalekim krajevima i davnim vremenima, a odjekuju perzijskim i andaluzijskim melodijama, izmedu slušaoca i glazbenice stvaraju dojam bliskosti, zajedništva i melankolije.
- Imate pozdrave od sestrinske Republike Makedonije, hvala vam na gostoprimstvu, želim da se veceras svi lijepo provedemo i zaboravimo na svoje probleme, rekla je ova glazbenica velika srca. Na to nije trebalo dugo cekati, jer su se sve ruke digle u zrak cim se zacule prve note njezine legendarne "Caje šukarije". Publika je bila u ekstazi, a glazbenici su duh romske glazbe vješto nastavili širiti nižuci stvari veselog karaktera, varirajuci iz sporijeg u brži tempo i obrnuto.
Osjecaji su se promijenili kada je nakon instrumentalnog intermezza Esma na pozornicu stupila u novom kostimu, crvenoj stiliziranoj narodnoj nošnji, lica prekrivenog tankim crnim velom i izvela naricaljku, u koju je ulila svu bol i vapaje tužne žene s Balkana. Trnci su mnogima prošli tijelom, ali je Esma nije dala puno mjesta tuzi, zavrtila je bokovima i krenula sa svojim poznatim "Odžacar" i "Ibraim, Ibraim, ja te volim". I to je jedna od draži ove glazbenice koja u samom vrhu svjetske glazbe stoji vec pola stoljeca, u nekoliko trenutaka slušaoca dovesti na rub placa, ali vec u sljedecem razgaliti mu dušu pjesmom.