Roman "Veliki" francuskog pisca Sylvaina Prudhommea priča je o starenju, odlasku bliskih ljudi, o zbližavanju i rastajanju. Priča je to o životu u Africi, točnije o Gvineji Bisau, ali i fikcionalna povijest afričkog benda Super Mama Djambo, a samim time i roman o glazbi.
Vojni puč
Rečeno je to na sinoćnjoj promociji ove knjige na pulskom sajmu knjige. Uz Prudhommea, koji je odrastao u Africi, točnije u Kamerunu, Nigeru, Burundiju i Mauricijusu, o romanu su govorili prevoditeljica Ursula Burger i Nataša Medved, selektorica programa "A propos", u kojem kroz postkolonijalistički diskurs progovaraju mladi, većinom frankofoni književni glasovi iz arapske i crne Afrike.
Roman "Veliki" ugledni je francuski časopis Lire proglasio knjigom godine (i potpisani novinar uživao je u čitanju), objavila ga je izdavačka kuća Vuković & Runjić, a prevela Ursula Burger.
Veliki su Couto, Atchutchi, Tundu, Miguelinho, Djon, Serifo, Dulce i drugi članovi grupe Super Mama Djombo, čije su pjesme nastajale 70-ih, u vrijeme borbe za neovisnost Gvineje Bisau. Godina je 2012., politička situacija ponovno je napeta. Sprema se vojni puč, a gitarist Couto doznaje da je umrla Dulce, njegova prva ljubav i pjevačica njihova nekad slavnog benda.
- Upoznao sam više članova tog slavnog benda. Oni imaju karizmu i to me ganulo. Živio sam, naime, neko vrijeme u Gvineji Bisau. To je mala zemlja na zapadu Afrike, ali velika jer je pobijedila veliku portugalsku vojsku. To je velika pobjeda malog naroda, a i o tome je pjevala grupa Super Mama Djombo, i to na kreolskom, a ne portugalskom jeziku, kazao je autor. On je živio u Africi do svoje 17. godine, provevši u njoj djetinjstvo i formativne godine.
Učimo od Afrike
- To je snažna i osobna veza i zbog toga me često šokira način na koji Europa i ostatak svijeta prikazuju Afriku. Jako malo se zna o Africi, izuzev klišeiziranih slika, i to me zaista ljuti i šokira. Francuzi tako misle da je to kontinent kojem treba pomoć, dok je prava istina da u Africi možemo naučiti puno o solidarnosti, eleganciji i još tisuću stvari, nastavio je ovaj 38-godišnji francuski pisac. Na pitanje kako se suočiti s velikom temom starosti, odgovorio je da nam fikcija daje snagu da dostojanstveno odgovorimo na to pitanje.
Ovo je knjiga i o glazbi, i to o, kako je rekao, specifičnoj glazbi koja je jako blaga, s naglim promjenama u brže ritmove. Podsjeća dijelom i na fado, ali isto tako i na glazbu Zelenortskog otočja.
- Volim knjige koje znaju stvoriti ugođaj, koje znaju prekopirati scenu iz stvarnosti, zvukove, mirise. Claude Simon je u tom smislu majstor ugođaja. Volim takve knjige, zaključio je Sylvain Prudhomme. (Z. ANGELESKI)