Grad Pula je s Istarskom županijom ušao u finale natjecanja za Europsku prijestolnicu kulture 2020. s temom "Demilitarizacija! - Od tvrđave do foruma". U konačnici je prije deset dana titulu Europske prijestolnice kulture dobila Rijeka, a finalisti su bili Osijek, Dubrovnik i Pula koja je svoju temu za kandidaturu vezala uz činjenicu da je grad s bogatom vojnom poviješću.
Turbulentna povijest
Pulska knjiga kandidature za EPK objavljena je na engleskom jeziku i kombinacija je to velikih planova uz koje upadaju u oči i igre riječi na engleskom. Poput, primjerice Origin of spaces, Trust me I'm lying, Open sauces ili Everyday warfare. Ova zadnja pobudit će asocijacije ljubiteljima serijala igara "Call of duty", a upravo se htjelo kroz koncept igre pokrenuti građane da bi se zajedno došlo do zacrtanih ciljeva jer je temelj demilitarizacije, kako kažu autori, uključivanje građana.
Demilitarizacija kao takva povezana je s idejom tolerancije u svijetu koji se sve više razdvaja i ograđuje. To je objašnjeno i na službenim stranicama projekta Pula+2020 kroz koji je Pula pokušala osvojiti titulu prijestolnice kulture Starog kontinenta. U sklopu projekta Pula+2020 snage je ujedinio tim ljudi na čelu s Vlatkom Kolarović.
"Turbulentna povijest koja je grad Pulu i čitavu Istru vodila iz jednog rata u drugi, od jednog do drugog režima, ostavila je mnoge teške tragove, ali i postupno proizvela zajedničku otpornost i osjećaj prihvaćanja drugog i drugačijeg. U današnjoj Europi koja sve više pati od vjerskih i drugih nesnošljivosti, Istra ima priliku i odgovornost postati katalizator društvene promjene na prostoru daleko izvan vlastitih granica. S druge strane, neizmjerni potencijali raspršeni unutar granica istarskog poluotoka, poticaj su na promišljanje bolje budućnosti za svakog pojedinog građanina. Ekologija, javni prostor te prije svega edukacija usmjerena aktiviranju postojeće i stvaranju nove publike, kulturu isprepliću s gospodarskim rastom te malim i srednjim poduzetništvom u sasvim novi, europski krajolik Pule i Istre 2020. godine", piše u pulskoj kandidacijskoj knjizi.
Strateško planiranje
Druga, finalna pulska knjiga za EPK predstavljena je javnosti krajem veljače u kinu Valli, a na njoj je radilo više od 200 umjetnika, producenata, institucija i stručnjaka iz Pule, Hrvatske i Europe. Autori ističu da je ona plod detaljnog strateškog planiranja razvoja grada i regije. U šest poglavlja na sto stranica odgovoreno je na više od 60 pitanja među kojima je i "Kako privući pažnju 10 milijuna Europljana u grad te godine?". Na prezentaciji je Vlatka Kolarović istaknula da je od europskih stručnjaka čula i da Pula ima možda najbolju temu u povijesti ovih natjecanja, a pohvalila se i da je podrška stigla od 30-ak stranih medija.
Veliki planovi su išli od Pule do svemira, a pulska rimska prošlost spojena je s budućnošću. Ime austrougarskog vojnog inženjera rođenog u Puli i jednog od pionira svemirskih istraživanja Hermana Potočnika Noordunga, povezano je s projektom Pula in space (Pula u svemiru) radi kojeg se surađivalo i s američkom NASA-om. Veliki planovi uključivali su tako i operu koja počinje u međunarodnoj svemirskoj stanici, a nastavlja se u Puli i u njoj bi sudjelovali svi građani.
Kako to izgleda kada se građani i umjetnici spoje na jednom naoko običnom prostoru, pokazala je i instalacija "Prekidač" izvedena na zgradi na Trgu kralja Tomislava na Verudi sredinom ožujka. Stanari zgrade su tada paljenjem i gašenjem kućne rasvjete na pročelju zgrade ispisali PULA+2020, a odigrali su i jedan Tetris.
Pula bi se, da je postala Europska prijestolnica kulture, onima koji dođu predstavila kroz glazbene manifestacije, filmove, projekte vezane uz knjigu, poput Book House (Kuće knjige) koju je inicirala direktorica pulskog Sajma knjiga Magdalena Vodopija. Osim kroz umjetnost, Pula bi se predstavljala i kroz hranu. Kao što se ističe u knjizi kandidature, od osvajanja titule prijestolnice kulture, profitirao bi i turistički segment, te bi se razvilo i poduzetništvo.
"Natječaj za prijestolnicu kulture nije shvaćen tek kao sredstvo kojim će se dodatno poboljšati rad kulturnih institucija ili povećati broj kulturnih manifestacija. U ovom natječaju kultura postaje generator održive budućnosti, snaga koja pokreće i prožima sve sfere suvremenog života Pule i Istre – nova sinergija gospodarstva i kulture, obrazovanja i sporta, mladih i starijih, baštine i suvremenosti", istaknuto je u kandidaturi Pule.
Jedan od pojmova koji je na prezentaciji malo gurnut u stranu u smislu da je jedva spomenut, bila je i tzv. pulska tapija. Ona se spominje u knjizi u prvoj od tri programske linije pod nazivom Border games (Igre s granicama) u kojoj se govori o razbijanju prostornih fizičkih i psiholoških barijera u Puli i Europi, čime bi se prevladala tapija i socijalna pasivnost. U ovo su bili uključeni programi Pula u svemiru, Slijepa vizija, Neka glazba svira, LaCom, Hodočašćenje zvuka, Otvorena tvrđava, Ouija, Spomenički trenuci i Monte Zaro.
Igrajući pošteno
Druga programska linija zove se Playing it fair (Igrajući pošteno) u kojoj se otvaraju gospodarstvo i prilike izvan granica turizma i brodogradnje. Programi u ovom segmentu nose nazive Cinema Paradiso, Freetaja, Napravljeno u Puli, Terra Magica, Generacija mi, Pulsar Rojc, Knjiška kuća i COMMA.
Kroz programsku liniju Your Turn (Vaš potez) ideja je da se potakne društvena uključenost i participiranje te ih se na jednostavan način, kroz igru, pripremi za aktivnije uključivanje u lokalnu politiku. To se namjeravalo kroz programe Neustrašivo oko, Preživjeti Arenu (koje bi uključivalo i borbe robota), Svakodnevno ratovanje, Click impact, Birokratske igre, Utočište poezije, Vjerujte mi - lažem, Simfonija za republiku i Nevidljivi igrači.
Sve te tri programske linije bile bi, koliko se da iščitati iz tablice plana, kombinacije izložbi, radionica, edukativnih programa i raznih manifestacija. Prostori koji bi bili uključeni su dakako pulske tvrđave, podzemne gradske strukture, a posebna se pažnja posvetila i Rojcu kao bivšoj vojnoj zgradi u kojoj djeluje više od sto nevladinih organizacija.
Što se tiče financiranja, prilikom predstavljanja knjige pulska pročelnica za kulturu Jasmina Nina Kamber objasnila je da je sam projekt kandidature ocijenjen da vrijedi 30 milijuna eura, i to na europskom nivou. Ona je naglasila i da je Pula od svih gradova u Europi i od svih gradova kandidata potrošila najmanje u ovoj četverogodišnjoj pripremi, a to je 400 tisuća kuna iz gradskog proračuna, dok je Županija sudjelovala s 800 tisuća kuna koje su ostale neutrošene. Ove godine u proračunu je osigurano nekih 600 tisuća kuna, a prije mjesec dana financijska konstrukcija još nije bila zatvorena. Odrađeno je i 30 tisuća sati volontiranja, a Kamber je naglasila i da je "Pula jedini grad koji je transparentno pokazao koliko je utrošio na samu kandidaturu."
Rijeka - bitka za novi grad
"Rijeka je pomalo umoran grad koji treba ponovno stvoriti sliku o sebi. Zbog toga Rijeka treba Europu. Moramo posegnuti izvan vlastitih uspomena i pripovijesti na koje smo navikli, o uspješnoj luci i prosperitetnom industrijskom gradu, jer taj grad jednostavno više ne postoji. Iščeznuo je krajem prošloga stoljeća, zajedno s 25.000 izgubljenih radnih mjesta, ostavljajući napuštene tvorničke hale, dimnjake i postrojenja. Industrijsko je naslijeđe Rijeke golemo i epohalno, toliko da je stvorilo sâm grad. Međutim, nostalgija nije idealan način za život u sadašnjosti ni stvaranju budućnosti. Riječka nostalgija hrani njezinu apatiju. Otud i naša potreba za snažnom prekretnicom: energijom 20.000 studenata našega razmjerno nova i ambiciozna Sveučilišta, inovacijom kreativnog sektora i naslovom Europske prijestolnice kulture".
U prvim reakcijama nakon proglašenja Rijeke Europskom prijestolnicom kulture - a sukladno gornjem citatu iz riječke kandidacijske knjige - književnik i publicist Velid Đekić rekao je da je to "sjajna i moćna poruka Rijeci da se može".
- Zasićen sam tolikim brojnim proizvođačima apatije koji nisu u stanju pronaći niti jedan razlog zbog kojeg se nešto može, a bez teškoća pronalaze tisuću razloga zbog kojih se nešto ne može, kazao je Đekić.
Voda, Rad i Migracije
Nakon stišavanja euforije, ali ne i političkih sukoba lijeve intelektualne i umjetničke Rijeke s desnom hrvatskom Vladom, ponajviše s ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem (tolikim da se s ljevice projekt Rijeka 2020 naziva i "bitkom za naciju"), Rijeci sada predstoji operacionalizacija svih ideje iznijetih u 104 stranica obimnoj kandidacijskoj knjizi. Usput, po povratku iz Londona, ministar kulture Zlatko Hasanbegović danas se treba sastati s riječkim gradonačelnikom Vojkom Obersnelom, s kojim će razgovarati o Rijeci kao europskoj kulturnoj prijestolnici 2020. godine.
Na svojedobno raspisan javni međunarodni poziv ukupno je pristigao 221 projekt, a najkvalitetniji prijedlozi, njih 50-ak, uvršteni su u riječku kandidacijsku knjigu. Ostvareno je i dogovoreno partnerstvo s gotovo 150 europskih ustanova, udruga, umjetnika, sveučilišta i gradova, a dojmljiv je podatak da je u četiri godine razvoja projekt oblikovalo oko 400 ljudi.
Programski koncept cijelog projekta nosi naziv/slogan "Rijeka - Luka različitosti" (Port of diversity), a glavne su mu teme Voda, Rad i Migracije. Ove tri glavne teme razrađuju se u sedam glavnih programskih linija: "27 susjedstva", "Ciglena kuća", "Doba moći", "Lungomare", "Dopolavoro", "Kuhinja" i "Slatko i Slano".
Ne čudi izbor 'luke' u naslovu cijelog projekta. Rijeka je najveća hrvatska luka; bila je najveća luka u bivšoj Jugoslaviji, a uz Trst gotovo 50 godina jedna od dviju suparničkih glavnih luka Austro-Ugarske monarhije.
Kad su novci u pitanju, ukupni proračun projekta iznosi 30,3 milijuna eura. Država i Grad Rijeka trebaju dati po deset milijuna eura, a Primorsko-goranska županija i Europska unija po tri milijuna eura. Projekt bi mogao zaraditi više od 200 milijuna eura - na svaki uloženi euro zaraditi šest.
- Plan je jedan: kako napraviti bolji grad, kazao je Slaven Tolj, koji je u riječkoj ekipi bio umjetnički direktor, a na toj će funkciji biti i u novoj agenciji koja će raditi na provođenju cijelog projekta.
Što konkretno nudi Rijeka?
"Dvadeset i sedam susjedstava" je projekt povezivanja 27 riječkih lokacija s partnerima iz Europske unije. Dvadeset i sedam riječkih kvartova - ali i primorsko-goranskih gradova, sela i otoka - uparit će se s 27 drugih susjedstava, a svako susjedstvo bit će iz druge članice EU-a. Neke domaće lokacije već su definirane: Pehlin s aktivnom romskom zajednicom, Turnić s visokim neboderima iz 60-ih i 70-ih godina, novoizgrađeni studentski kampus, gradska četvrt Baredice, otoci Unije i Susak.
"Ciglena kuća" usmjerena je na djecu; planirana je u bivšoj tvornici "Rikard Benčić" u blizini središnjeg željezničkog kolodvora. Projekt planira i "Slatko kazalište", svojevrsno 'kazalište u pelenama' koje će nuditi interaktivne predstave za malu djecu, bebe i roditelje, a tu je i "Senzorno kazalište" sa senzornom sobom i prostorom za izradu instrumenata i taktilnih predmeta, neophodnih za djecu s posebnim potrebama i poteškoćama u odrastanju. Planirane su i 'Priče s krova', na krovu Ciglene kuće, a suradnji s L’Antic teatreom iz Barcelone.
"Doba moći" je program koji se bavi odgovorima velike europske umjetnosti na krizu u kojoj živimo, a autor tog programa je Oliver Frljić, kazališni redatelj i intendant riječkog HNK-a. Rijeka je preživjela okupaciju, oslobođenja, monarhije, carstva koja se urušavaju, promašene socijalističke pokuse.
- Ova programska linija istražuje svijet totalitarnih režima, struktura moći i straha, koje su transformirale riječke izgovorene i prešućene narative, navodi se u opisu projekta, a bit će realiziran u i oko memorijalnih obilježja (Guvernerova palača, Goli otok, kamp Kamporna Rab)… Uključit će se neki od najboljih europskih kazališnih djelatnika, uz četiri velike kazališne i operne koprodukcije. Jan Lauwers i NEED Company, najbolja suvremena flamanska kazališna trupa iz Belgije priprema veliko djelo u suradnji s domaćim amaterskim i profesionalnim riječkim glumcima; makedonski scenarist Goran Stefanovski piše novu predstavu o mračnoj prošlosti Rijeke u režiji Olivera Frljića; poljski redatelj Krzysztof Warlikowski stvara novu produkciju u kojoj će podijeliti iskustva iz podijeljenoga grada Gdanjska, a renomirani litvanski redatelj Oskaras Korsunovas unosi svoje postsovjetsko iskustvo u dramu o postjugoslavenskoj zbilji.
"Lungomare" je muzej u pokretu, koji fizički i virtualno slijedi tragove života uz Jadransko more. Petnaest instalacija povezat će se lokalnim prijevozom, uključujući i brodske linije prema nekim otocima. Uključen je Bakar (transportni tunel kao opservatorij); Torpedo (lansirne rampe); riječka ribarnica, Baška (Bujmer - sklonište za ribare), ali i Mali Lošinj (muzej Apoksiomena), Susak i Unije (svijet pijeska)…
"Dopolavoro" istražuje rad i njegovu nestalnu povijest. Programi će se odvijati u napuštenim tvornicama, lučkim objektima i brodogradilištima. Planiran je i FRIS 2020, multimedijski festival robotike i svjetla te eksperimentalni suvremeni art festival 'Škver' u srpnju 2020. godine na Lošinju.
"Kuhinja" je projekt predstavljen kroz različite okuse Rijeke za koje su zaslužni pripadnici nacionalnih manjina. Planirana je u 'Rikardu Benčiću'. Osim kao mjesto zajedničkog pripremanja jela, "Kuhinja" će pružiti ljudima mogućnost prezentiranja svoje kulture, slavljenja svoje povijesti i dijeljenja svojih priča.
"Slatko i Slano" potpisuje arhitekt Idis Turato, a projekt je zamišljen kao suradnja građana i njihovih potreba s umjetnicima koji će svojim site specific radovima oplemeniti područje na kojem rijeka susreće more. Uz kanjon Rječine, preko Delte sve do lukobrana, predviđa se, osim rekonstrukcije i kulturnog 'recikliranja' Titovog broda "Galeb", i preoblikovanje starog svjetionika u multifunkcionalnu, modularnu 3D tetris strukturu na obzoru javnog prostora; aktiviranje dizalica, vlaka na rivi… (Mladen RADIĆ, Zoran ANGELESKI)