U organizaciji udruge SO DO - Sustav orkestara djece i omladine i Zaklade za poticanje partnerstva i razvoj civilnog društva u prostorijama Hrvatske gospodarske komore u Puli održan je okrugli stol na temu "Kako potaknuti/razviti kulturu doniranja u Republici Hrvatskoj, posebice u korporativnom sektoru?". Okupljene strane raspravljale su koliko zakonske odredbe stvaraju zapreku razvoju filantropije te kako potaknuti izmjenu zakona o porezu na dobit i dohodak u dijelu koji se odnosi na porezne olakšice na donacije. Na okrugli stol odazvali su se oni koji bi mogli darovati te oni koji donacije primaju.
Kako građani mogu mijenjati zakone
Prvi od uvodničara, porezni savjetnik Damir Brajković, govorio je o zakonskim regulativama koje uređuju darovanje odnosno porezu na dobit, na dohodak te na dodanu vrijednost podsjećajući da je PDV na doniranu hranu pred istekom roka nedavno ukinut te oni koji je doniraju više nisu dvostruko opterećeni. Također je govorio o razlikama o donacijama i sponzorstvu.
O tome kako mijenjati zakone koji se u praski nisu pokazali najboljima govorio je saborski zastupnik SDP-a Peđa Grbin. Kako je naveo, u 2014. godini putem savjetovanja zaprimljeno je 11.600 primjedbi na pojedine članke zakona od čega je 3.400 prihvaćeno u potpunosti, a 2.700 djelomično. Ne mogu se sve primjedbe prihvatiti, posebice jer one često dolaze od različitih interesnih skupina te su dijametralno suprotne, naveo je Grbin, dodajući da građani mogu mijenjati zakon i pritiskom (putem peticija i prosvjeda) te lobiranjem.
Tea Golja, docentica Ekonomskog fakulteta u Puli navela je da je korporativna filantropija tek mali segment društveno odgovornog poslovanje te je vezana uz uspješno poslovanje. Govoreći o prednostima korporativne filantropije navela je da su one mnogostruke - od građenja reputacije, osnaživanja odnosa s okolinom, stvaranja pozitivne organizacijske klime i zadovoljstva djelatnika da rade "za pravu stvar".
Koristi korporativne filantropije
- U Švedskoj na donacije otpada tek 0,14 posto BDP-a što može značiti i da je potreba za davanjem manja kada su društva bolje uređena, navela je Golje te zaključila da je u Hrvatskoj ovakav oblik darivanja ipak potreban jer država ne osigurava svoj socijalni cilj te na kraju upozorila sudionike rasprave da pri mijenjanju zakonskih akata valja paziti na to da se ne dogodi da oni opet pogoduje samo velikim poduzećima već da doniranje treba olakšati malim poduzećima i poduzetnicima.
Direktor Brionke Dalibor Brnos naveo je da su oni u predstečajnoj nagodbi pa su im donacije onemogućene no kako su tome doskočili na način da dio proizvoda prodaju po niskoj cijeni koja opravdava samo trošak proizvodnje jer tako ne oštećuju vjerovnike.
- U svijetu gdje dioničari žele što veću dobit, zaposlenici što veću plaću, banke i država svoje društveno-odgovorno poslovanje nije lako, naveo je Brnos, dodajući da korporacije prepoznaju četiri vrste donacija - one koje idu direktno partnerima, sponzorstva, donacije za povećanje imidža dok su donacije za koje nitko ne zna zapravo pravi izraz filantropije. Na to se nadovezao i sociolog Sandi Blagonić zaključivši da je svako doniranje onome tko donira zapravo donosi nešto zauzvrat, a da čak i prava filantropija pobuđuje užitak pa je tako pitanje postoji li čisti altruizam.
- Imamo tvrtke koje izrabljuju radnike, imaju ogromne profite, a onda doniraju mrvice tog istog profita. To je sve u redu dok na to cijelo društvo prešutno pristaje. Velike kompanije darovat će samo ako im je to od koristi, naveo je Blagonić ustvrdivši da i Hrvati na sebe vole gledati kao na dobročinitelje te da darivanje može djelovati kohezivno, mada često puta to stvarno nije tako.
Igor Loparić, dugogodišnji predsjednik humanitarne udruge Naš san, njihov osmijeh naveo je da oni pomažu ljudima koji ih mole za pomoć, a takvih je sve više, te nemaju vremena pratiti razne pravilnike.
Ljudi doniraju i to puno
- Radimo na terenu, ljudi doniraju i to puno, ali morate se dokazati, naveo je Loparić dodajući da je nagradu "Ponos Hrvatske" dobio jer je u 29 dana prošao Hrvatsku i donirao ljude diljem države, a 48 tisuća kuna za to prikupio je samo pomoću Facebooka.
Loparić se osvrnuo o na novi zakon o humanitarnoj pomoći navodeći da je njegova udruga dio Mreže hrane te će se prijaviti da postanu posrednici u tom poslu, mada ne zadovoljavaju sve formalne uvjete.
- PDV na hranu je ukinut, no donacija nama više. Firme nema tko pritisnuti. Donacije hrane pred istekom roka za sada još ne smijemo niti prihvatiti jer nismo posrednici, a ukoliko postanemo pitanje je hoćemo li imati donacije gdje smjestiti i voditi svu šumu papirologije koja ide uz to. Upravo je zbog toga potrebno mijenjati pravilnike i smanjiti posao koji bi oko donacija trebali obavljati udruge, odnosno volonteri, zaključio je Loparić.
Administrativno nasilje
Profesor Korado Korlević iz zvjezdarnice Višnjan, koji je trenutno na čelu Zaklade Adris, govorio je kako je potrebno pojednostaviti prijavljivanje na različite projekte i natječaje jer se pokazalo da je korisnost EU projekata tek 20 posto dok ostalo otpada na papirologiju, koja često prelazi u pravo administrativno nasilje, te "mlaćenje prazne slame". Ustvrdivši da su zakoni zapravo dobri, a da su problem pravilnici, naveo je kao primjer da je država djeci s posebnim potrebama osigurala 1.350 asistenata u nastavi, no onima "s druge strane krivulje", odnosno darovitoj djeci, nije dala ama baš ništa.
- Ovo što se sada radi događa se u totalitarnim režimima, udrugama daš nešto, onda ih zgrabiš za vrat i na taj ih način pacificiraš, da ne mogu razmišljati o pravim problemima. Apsurdno je dan danas postoje udruge sa 17,18 zaposlenih koji se financiraju projektima i koje zapravo ne rade ništa, zaključio je Korlević. (Borka PETROVIĆ, snimio Neven LAZAREVIĆ)