Iako je znatan broj najavljenih referenata izostao zbog bolesti, desetak iznesenih znanstvenih referata o liku i djelu A. G. Matoša, kao središnjoj temi ovogodišnjih 19. dana Antuna Šoljana u Rovinju, dovoljno su pokazali koliko je velika sjena ovog svestranog pisca i društvenog kroničara s kraja 19. i početka 20. stoljeća koja i danas, u 21. stoljeću, zasjenjuje mnoge autore i događaje hrvatske suvremenosti. Bilo da je riječ o novinarstvu kojim se bavio da bi preživio i mogao pisati, oštroj i beskompromisnoj kritici, literaturi, posebno pjesničkim i putopisnim opusima, ili žarkoj pravaškoj i starčevićanskoj brizi za Hrvatsku i hrvatstvo.
Predsjednik Društva hrvatskih književnika dr. Božidar Petrač i u svom pozdravnom govoru, kao i u referatu o Matoševim pogledima na BiH, ističe do koje je mjere on i danas življi od svih živućih autora pa i političara u doživljaju i tvorenju hrvatske sudbine i stvarnosti, što također potvrđuje i dr. Vinko Brešić u svom prilogu o Matošu i hrvatskoj književnosti kada se u nedavnom "otimanju" za obilježavanje stoljetnice Matoševe smrti, 17. ožujka 1914., vidi sva podijeljenost Hrvatske i svojatanje Matoša kroz prizmu onoga "što mi se kod njega sviđa to i ističem, a što ne to prešućujem".
Upravo je ta sudbina i pratila ovog velikana kroz njegov buran i plodan život dezertera, putnika i patnika, više gladnog no sitog, hrvatskog nacionaliste i čvrstog europejca koji je današnju EU predvidio, opisao i želio prije više od sto godina još u vrijeme Carevine.
Ovogodišnji Dani Antuna Šoljana, koji je 1964. na Matoševom grobu izrekao proročanski govor o tome da mu nakon svega i toliko godina nakon smrti "nisu donijeli ništa, samo kisele plodove" te zatražio u ime svih oprost "jer su svima jezici omlohavili", završili su u MMC-u prikazivanjem filma "I dok je srca, bit će i Kroacije - A. G. Matoš" iz 1993. u produkciji HRT-a, scenarista Mladena Jurana i urednika Nedjeljka Fabria i Ive Štivičića. (M. ĆURIĆ)