Ganuvši prisutne vedrinom, životnom radošću, skromnošću, ali i dalje snažnim stvaralačkim duhom, jedna od najvažnijih hrvatskih fotografkinja druge polovine dvadesetog stoljeća Slavka Pavić, impresivne vitalnosti u 90. godini života, osobno je, s fotoaparatom u ruci i neugaslim pogledom djeteta, prisustvovala sinoćnjem pulskom otvorenju izložbe "Fotografije". Ova svojevrsna retrospektiva bogatog, slojevitog i 65 godina dugog stvaralaštva otvorena je u dojmljivom i, za ovakvu autoricu, primjerenom prostoru 'vodospreme' odnosno 'Posjetiteljskom centru Herman Potočnik Noordung' Povijesnog i pomorskog muzeja Istre na pulskom Kaštelu.
Rijetko se na ovakvim događanjima doživljava da posjetitelji stoje u redu ne bi li im autorica potpisala popratni katalog, k tome strpljivo jer je Slavka Pavić svakome poklonila pažnju i podijelila neko svoje iskustvo ili savjet.
Pravi dragulji
Među 70-ak izloženih crno bijelih fotografija nalaze i pravi dragulji, poput "Šetača", zatim prve fotografije "Dečko" iz 1951. godine, pa dojmljiva triptiha "Kompozicija", sjajnih poetskih "Konjanika", kolekcije od četiri fotografije koje svoju izražajnost i poruku izgubljenosti čovjeka u bespuću života crpe iz kontrasta bijele boje snježnoga beskraja i crne boje izgubljena ljudskoga lika, zatim plakatne "Plaže" iz 1968. (na kojoj je fotografirana scenografija za snimanja filma o Isadori Duncan na Slatini u Opatiji, gdje je slavna američka plesačica više puta boravila kao gošća ), "Limenih vitezova"… Stoga ljubiteljima fotografije ne preostaje drugo nego posjetiti ovu izložbu na Kaštelu, koja je otvorena do 22. prosinca.
Nakon uvodne riječi Ive Prosoli, autorice izložbe, više kustosice i voditeljice Zbirke zagrebačkih fotoreportera u Muzeju grada Zagreba, a zatim i Vinka Ivića, ravnatelja Muzeja grada Zagreba (gdje je matično i premijerno postavljena ova izložba prije dvije i pol godine), Gracijana Kešca, ravnatelja Povijesnog muzeja Istre te Vladimira Torbice, županijskog pročelnika za kulturu, Slavka Pavić se od srca zahvalila svim prisutnima, a na spomen prirode kao jedne od njenih autorskih preokupacija (uz čovjeka, grad i fotografiju), kazala je: "Mi smo mali, a priroda nepobjediva".
Slavka Pavić počela je fotografirati 50-ih godina, u vremenu rasta interesa za fotografiju i njezinog potvrđivanja kao autonomne umjetnosti u Hrvatskoj. Tada se na nagovor supruga, istaknutog fotografa Milana Pavića učlanila u Fotoklub Zagreb.
Kako je ustvrdila Iva Prosoli, od samih početaka Slavka Pavić je u svojem radu pokazivala interes za detalje i strukture te nepogrešiv osjećaj za kompoziciju. Često je koristila urbani krajolik kao podlogu za dinamičnu likovnu igru, a u gradskim vizurama pronalazila i sjenama naglašavala geometrijske oblike.
- Bilo da bira šire ili krupne planove, u pozadini njezine ideje često će stajati priča, nerijetko uz duhoviti komentar. U svojim fotografijama gotovo uvijek zadržava pripovjednu komponentu i osobni komentar, što njezine fotografije čini značenjski višeslojnima, a nju kao autoricu definira kao predstavnicu subjektivne fotografije, istaknula je Prosoli.
Impresivna biografija
Slavka Pavić rođena je 1927. godine u Jajcu u BiH. Djetinjstvo i mladost je provela u Daruvaru, a 1946. je upisala studij ekonomije u Zagrebu. Godine 1951. postala je članica Fotokluba Zagreb i započela s izlaganjem. Održala je 18 samostalnih i sudjelovala u više od 300 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, osvojivši više od 90 različitih nagrada i priznanja, među ostalim 1990. godine i nagradu Fotokluba Zagreb "Tošo Dabac" za životno djelo. Jedna je od osnivačica Ženske sekcije Fotokluba Zagreb, 1973. godine, a uz Đuru Griesbacha i Vladka Lozića, suorganizatorica je izložbi Sekcije "Žene snimaju", a kasnije je postala i glavna organizatorica. (Z. ANGELESKI, snimio D. MEMEDOVIĆ)