Na nedavno završenom Sajmu knjiga svoja su djela objavljena u izdanju Geopoetike predstavili Đorđe Miketić ("Paradajz") i Dana Todorović ("Park Logovskoj").
- Svojim djelima predstavljate glas generacije razapete između raznih problema i htijenja. Odakle crpite ideje za Vaša djela?
Miketić: - Iako ne mislim da može postojati jedan jasno artikulirani glas generacije, ipak, tema romana, koja se, između ostalog, bavi sveprisutnom dilemom - otići ili ostati iz zemlje, me upućuje na onu generaciju kojoj pripadam, a koja ima snažnu zajedničku karakteristiku da se zbog rata i suočavanja s nacionalnim politikama morala svakodnevno susretati s tom dilemom. Također, istraživao sam upravo zašto rastrzani između htjenja i problema, tako često, u našim društvima, veličine problema odnose pobjedu nad snagom htjenja. Muči me to pitanje: jesu li ovdje problemi zaista toliko veliki i nepremostivi ili su nam htjenja skromnija, neambicioznija…
- "Park Logovskoj" temelji se na kafkijanskoj i orvelovskoj atmosferi. Kako je nastala ideja za pisanjem takvoga romana?
Todorović: - Moja prva knjiga također je definirana kao orvelovska i kafkijanska, a pretpostavljam da ove usporedbe postoje zbog napetosti i tjeskobe koju sadrže moji romani, što vjerojatno proizlazi iz moje želje da uvučem čitatelja u radnju, da ga približim glavnom liku da bi zajedno s njim potražio izlaz iz nezgodne situacije. Što se tiče one početne ideje za "Park Logovskoj", ona je bila uvjetovana isključivo temom koja je aktualna u mom životu, a to je - put preobražaja, iscjeljenja, osvješćivanja... moglo bi se reći, potraga duše za svojom suštinom. (V. BEGIĆ)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.