Pulski glumac Vedran Živolić igra glavnu ulogu u novoj kazališnoj predstavi Zagrebačkog kazališta mladih "Snajper", komornoj drami Damira Karakaša u kojoj troje pripadnika mlađe i izgubljene generacije preispituje uzroke svog nezadovoljstva društvom i motive koji ih pokreću na promjene.
- Jeste li zadovoljni reakcijama publike na premijeri "Snajpera"?
- Uvijek je problem s premijerama, pogotovo u Zagrebu. Premijerna je publika dosta teška. Dolazi publika s pozivnicama, izbor publike nekako ide po špranci. Na premijeri ne možeš dobiti pravi realni feedback. Izvedbe nakon premijere daju ti pravu sliku kakva je predstava.
- Redateljica Franka Perković izjavila je da joj je prva misao nakon što je pročitala Karakašev tekst bila ta da se taj tekst tiče i nje, rekavši da živimo u nekom jezivom svijetu, u emotivnom sakatom društvu bez empatije, bez ideje, potrebe za nekim boljim svijetom. Kako se vi suočavate s takvom stvarnošću?
- Isto kao i Franka. Ona je, kao i Karakaš, predstavnica izgubljene generacije; ona je 69. godište. Rat je toliko toga poremetio. Baš u vrijeme proba za ovu predstavu dogodilo se samoubojstvo Zvonka Bušića. I likovi u predstavi Muki i Sunčica su neka vrsta terorista koji su zbog ideje i uvjerenja spremni ubiti političara kako bi sebi osigurali bolju egzistenciju, put u obećanu zemlju. S druge strane, Karakaš je dobro rekao da će biti dobro ako samo jedan klinac na predstavi shvati da iza slova "U" stoji zločin i najsramotnije razdoblje u našoj povijesti.
- I redateljica i autor teksta isticali su uoči premijere "Snajpera" da je ključno da su likovi na sceni živi, da nema "glume", da to bude intimistička predstava.
- To je uvijek najteže. Najbolja je gluma kad nema glume! Znaš prepoznati taj neki fluid koji se stvori, kad rečenice teku, kad karakter vodi svoju nit.
- U Puli ste često, no koliko često posjećujete nonu na selu?
- Foli i Kersani, to su moja sela.
- U kojem je selu nona koja smatra da si loš ako ne glumiš u sapunicama?
- A, to je nona u Foli. Ali, to je i općenito mišljenje svih onih koji prate sapunice - da ne postojiš, da te nema, da nisi važan ako se ne pojavljuješ na televiziji svaki dan i ako im svaki dan ne ulaziš u njihove živote. Dobar glumac može dobro glumiti i u sapunicama, no problem je što se sada već kupuje i prodaje lice; glumce se ubacuje u kalup. Ja ne želim biti jedno. (Razgovarao Zoran ANGELESKI)
CIJELI RAZGOVOR ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.