Šestotinjak gledatelja, koliko otprilike ima sjedalica u velikoj dvorani pazinskog Spomen doma, izuzetno se dobro zabavljalo uz urnebesnu komediju "Cudo u Poskokovoj Dragi", u izvodenju zagrebackog Satirickog kazališta Kerempuh. Istoimeni hit-roman Ante Tomica adaptirala je Željka Udovicic, a predstavu je režirao Krešimir Dolencic.
Vec dugo na daskama najvece pazinske pozornice nije bilo tako velike glumacke ekipe, koju je predvodio Željko Koenigsnecht u ulozi oca Joze Poskoka, njegova cetiri sina glumili su Vedran Mlikota, Mario Mirkovic, Boris Mirkovic i Luka Petrušic, a još se petnaestak glumaca smjenjivalo u sporednim i epizodnim ulogama.
Dijagnoza s pocetka je nedvojbena: ova je predstava izuzetno zabavna, navodi na smijeh iz dubine trbuha, duhoviti zapleti, dijalozi i karakterizacije likova, ali i dinamicna, na trenutke i freneticna radnja drže gledateljsku pažnju u stalnoj napetosti, isprekidanoj tek salvama smijeha.
No, kad je rijec o kazališnim adaptacijama aktualnih književnih hitova, neminovne su usporedbe pa tako odmah treba reci da su u predstavi nužno skraceni neki dijelovi Tomicevog romana, neke su epizode, ali i neki likovi izbaceni, što ce možda prikratiti one kojima su srcu prirasli baš ti detalji iz romana. S druge strane, predstava je obogacena i nekim sadržajima kojih u romanu nema: primjerice, uvodni i odjavni video predstavlja kao naratora poznatog alpinista Stipu Božica, a pojedini dramatski trenuci podcrtani su songovima Miše Kovaca, što predstavu ipak nije pretvorilo u mjuzikl.
Zvucni efekti takoder u predstavi imaju ucinak kakav u romanu razumljivo nisu mogli imati, javljaju se poput grotesknih dramatskih poštapalica, primjerice kad stari Poskok sinovima "zaplijeni" bombu i baci je kroz prozor, ili kad zvucni signal uzbune navijesti dolazak uljeza u Poskokovu Dragu.
Cetiri brata Poskok i njihov otac Jozo žive u muškoj oazi u nepristupacnom zakutku splitskog zaleda i kad shvate da bez ženske ruke ne ide, najstariji sin, Krešimir (Vedran Mlikota), odlazi u Split po ženu, svoju staru ljubav iz ratnih dana, koja ga je cekala petnaest godina, ali je naposljetku popustila udvaranju policijskog šefa Gorana Kapulice.
Krešimir ce ljubav svoga života doslovce morati oteti s oltara, uz vrlo kreativnu pomoc svojih prijatelja, i time navuci gnjev citave policijske uprave koja naposljetku pronalazi Poskokovu Dragu u koju ruka zakona i pravne države nije krocila vec desetljecima.
Ova fabularna matica bogata je i mnogim odvojcima, anegdotama, zabunama, prisjecanjima, podsjecanjima, pa iako za citanje izvornika, Tomicevog romana, treba u najmanju ruku dva-tri dana, predstava nas u nepuna dva sata sasvim vjerno provodi i svijetom obitelji Poskok i tranzicijskog dalmatinskog društva kako u njegovim elitnim, tako i onim plebejskim slojevima.
Medu dvadesetak sporednih glumackih interpretacija svakako treba izdvojiti Hrvoja Keckeša u ulozi zarobljenog inkasatora koji se zaljubljuje u najmladeg od brace Poskok, Anitu Matic Delic kao HTV-ovu reporterku te Edu Vujica u ulozi desetnika Mile Skracica, odanog prijatelja Krešimira Poskoka, a medu glavnim ulogama izdvaja se Ana Maras u ulozi Lovorke, Krešimirove djevojke pa zatim i supruge, pogotovo u prizorima "civiliziranja" divlje obitelji Poskok.