Predstava "Amanet" kazališne skupine Dr. Inat, u režiji Branka Sušca, prema čijoj ideji je djelo i nastalo, premijerno je izvedena u utorak navečer na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula.
U oko sat vremena trajanja, predstava prikazuje ljudsko stanje tijela i uma u onim situacijama koje se najčešće ne dijele s javnošću, koje ostaju zatomljene, skrivene, potisnute, nerealizirane, neevidentirane…
Lajtmotiv bi mogla biti katarza u općem smislu, odnosno kako pronaći onaj trenutak, onaj motiv zbog kojeg se čovjek izgubio, zbog čega čovjek nije više čovjek, a bilo mu je dano da osvaja svjetove, da bude velik, snažan i moćan. No, onda se udaljio od svega, skrenuo je s primarnog puta, izgubio sebe i svoja načela postavši otuđen, izgubivši putem dušu, ne slušajući i ne primjećujući one oko sebe.
Kako je rekla asistentica režije Gordana Trajković, koja je to učinila uz Vladimira Butkovića, "'Amanet' je slika univerzalnog ljudskog položaja i prikaz ispraznosti ljudskih želja i htijenja, apsurdni krug neodvojivo spojenih ljudskih sudbina koji se bez bitne promjene u ljudskoj prirodi ne može prekinuti".
Naglasak ove predstave je na prikazivanju tih krajnjih stanja duše, ljudski vapaj onih koji donekle žele živjeti i stvarati, ali svijet oko njih je toliko otuđen, da ih niti ne percipira i ne shvaća ozbiljno.
Vrlo dojmljiv dio predstave je video, koje je djelo Ivora i Draška Ivezića te Kristijana Burlovića i koji se vrlo dobro stapa s dramaturškom cjelinom.
Glumci su vrlo dobro odradili posao, a oni su: Mia Hadžikadunić, Ana-Marija Horvat, Andrea Joksić, Vedran Štimac i Vladimir Butković. Za glazbu je bio zadužen Branko Škara.
Predstava je na trenutke jako teška, jer otvara isto tako teška životna pitanja, a posebice su potresni prizori povraćanja kao svojevrsne katarze, ili pak prikaz osoba koje govore, žele iskazati svoje stanje duše, a nitko ih ne razumije, percipira, shvaća.
Amanet dolazi od turske riječi emanet, odnosno arapske amanat, a znače preporuka, vjernost, zavjet, čuvanje, a to jest zapravo zalog, zavjet i posljednja želja.
Upravo činjenica da je to i posljednja želja, da to označava posljednju želju, čini značajnijom cjelokupnu fabulu, koja jest vapaj, krik. (Vanesa BEGIĆ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)