Zavod za hitnu medicinu Istarske županije, i to prvi u Hrvatskoj, uskoro pokreće projekt uključivanja obučenih volontera u rad hitne službe. Cilj projekta je povećati stopu preživljavanja kod srčanog zastoja, ozljeda glave s gubitkom svijesti i drugih teških povreda skraćivanjem vremena od kolapsa do početka reanimacije i, ako je potrebno, defibrilacije. Računa se na volontere koji su prošli tečaj za oživljavanje i imaju licencu, a takvih je u Istri oko 600, profesionalnih i dobrovoljnih vatrogasaca, članova Crvenog križa i Gorske službe spašavanja, medicinskog osoblja i drugih.
Aplikacija Staying Alive
Obučeni volonteri će se umrežiti i biti na raspolaganju dispečerima Hitne službe, a već je obavljeno mapiranje 50-ak automatskih vanjskih defibrilatora (AVD ili na engleskom AED-uređaja) postavljenih diljem Istre, na mjestima dostupnima javnosti.
- U Istri postoji velik broj automatskih defibrilatora za koje se gotovo i ne zna da postoje. Kako svaki AVD košta oko 10.000 kuna, jasno je da se radi o velikom kapitalu koji je uglavnom neiskorišten. Mapiranjem AVD-a sada svatko tko ima aplikaciju na svom mobilnom telefonu jednostavno locira njemu najbliže AVD-uređaje. Koristimo Staying Alive aplikaciju za pametne telefone koja omogućava brzo lociranje najbližih AVD-uređaja, dodavanje novih AVD-ova u bazu podataka te obavještava odnosno alarmira educirane volontere hitne službe da netko u njihovoj blizini, na javnom mjestu, ima iznenadni medicinski problem koji može zahtijevati reanimaciju, pojašnjava dr. Srđan Jerković, ravnatelj županijskog Zavoda za hitnu medicinu.
Mobilnu aplikaciju aktivira dežurni dispečer u Prijemno-dojavnoj jedinici Zavoda za hitnu medicinu u Puli, a obavijest prima educirani volonter samo ako se nalazi u prihvatljivoj blizini unesrećenog i može započeti oživljavanje do dolaska tima hitne službe. Zbog nedostatnog broja timova hitne službe nije moguće, osobito tijekom turističke sezone, biti svugdje i čim zatreba.
Reanimirati treba znati
- Standardi su dobra stvar (i zato valjda svako ima svoje) i po njima, na mjesto događaja dolazimo u standardnom roku - do deset minuta u gradu i do 20 minuta izvan grada. S druge strane, poznato je da oštećenje mozga nastaje vrlo brzo, tijekom prvih minuta, recimo, kod srčanog zastoja ili kod gušenja koje može nastupiti zbog gubitka svijesti i zapadanja jezika pri ozlijedi glave. Zato želimo "kupiti vrijeme" do dolaska tima hitne službe uključivanjem educiranih volontera koji se eventualno nalaze u blizini. On će prepoznati situaciju i pružiti adekvatnu pomoć do dolaska tima hitne službe i tako spriječiti ili znatno umanjiti štetu i spasiti nečiji život, kaže dr. Jerković.
Naglašava da svi u Zavodu za hitnu medicinu Istarske županije smatraju da je apsolutno neprihvatljivo da itko izgubi život zato što nije dobio pomoć onda kada mu je bila potrebna, a odnosi se na najosnovnije postupke koje bi svatko trebao znati, a koji čine razliku između izgubljenog i spašenog života. (Duška PALIBRK)