Po tartufu smo poznati diljem svijeta, no nekome ili nekima, to baš i ne znači mnogo, i namjerno uništavaju drva, bez kojih nema ni staništa tartufa, te on nažalost polako nestaje ili ga ima sve manje. Bio je to razlog zbog kojeg nas je nazvao Alen Papišta, predsjednik Udruge tartufara Istra sa sjedištem u Buzetu, da bi nam ukazao na problem s kojim se bore već skoro desetljeće, a u posljednje vrijeme umjesto da se rješava, postaje sve veći.
Borit ćemo se do zadnjeg tartufa
Alen nas je zajedno s Borom Cvetičaninom, članom upravnog odbora tartufara, Jelenom Bartulić Škropeta, voditeljicom tartufara za područje Kršana, Tupljaka, Pićna i Raše, te desetak članova udruge, odveo u Vlaški lug, u blizini Tupljaka, gdje smo se na licu mjesta uvjerili u namjerno uništavanje stabala a time i tartufa. Stabla topole i hrasta, su namjerno prepiljena, ostavljena da trunu, neka su samo zapiljena, ili polivena benzinom i zapaljena, te je nekome očito cilj da uništi i zadnji tartuf na tom području. Od članova saznajemo da je rast tartufa, za čak 98 postao manji od prije deset godina, te ako se tako nastavi skroz će nestati.
Papišta kaže, da ih ni to neće pokolebati, nego će se i dalje svim zakonskim normama, boriti za zadnji tartuf.
- Sukladno našem statutu, pokušat ćemo zaštiti i zadnje stablo, te učiniti sve da spriječimo uništavanje stabla, šuma i tartufa, govori nam Papišta.
Neki od članova Udruge, sumnjanju tko uništava stabla, te nam vele, da su zvali šumariju, dojavljivali o uništenim stablima šumaru, na području Tupljaka, te pozivali i policiju, no problem ostaje isti, te skoro svakodnevno nalaze nova uništena stabala.
Sustavno uništavanje već godinama
Valdi Vretenar, jedan od tartufara, govori nam kako taj problem nije od jučer, događa se to već desetljeće, jedan dio uništila je i Vodoprivreda, koja kopajući kanale te izvodeći radove, također uništi dosta stabala, mišljenja je Valdi.
Istini na volju, taj se problem polako rješava, pojašnjava nam Papišta.
- S Vodoprivredom iz Buzeta imamo dobru suradnju, te oni kod radova ne uklanjaju stabla koja mi označimo, a od nedavno smo u kontaktu i s Vitomirom Skandulom voditeljem Vodnogospodarske ispostave za sliv „Raša – Boljunčica“, s kojim ćemo uvesti istu praksu, kaže Papišta.
Usprkos tome jako je razočaran, a u tome ga podržavaju i ostali članovi, odnosom nadležnih prema tartufu i njihovoj udruzi. Pokazuje nam negativan odgovor koji su zaprimili prošlog mjeseca od Ministarstva zaštite okoliša i prirode, na upućen im dopis, da ih se uključi u radnu skupinu za izradu pravilnika o mjerama upravljanja i zaštite zavičajnih i divljih vrsta i uvjetima njihovog korištenja. Iz Ministarstva pozivaju Udrugu, da se kad i ostala javnost, mogu uključiti u izradu Pravilnika, svojim prijedlozima i savjetima.
Tartufi dolaze iz Srbije i Bugarske
I tako dokle tartufari vode svoju bitku, razumijevanje je malo ili nikakvo, istarskog tartufa ima sve manje, te mnogi od članova vele kako se u posljednje vrijeme prodaje sve i svašta pod naš tartuf, upravo zahvaljujući činjenici što ga je malo. Neki kupuju tartuf u Srbiji ili Bugarskoj, u kilu stave dva istarska tartufa i prodaju pod istarski, govore nam članovi.
Iz Udruge traže više razumijevanja i komunikacije, te da nadležne službe rade svoj posao. Šumar bi trebao i morao, prijaviti osobe koje uništavaju stabla, pogotovo, jer pola Tupljaka zna koji su ti ljudi. Oni koji izvode radove u šumama koje su bogate tartufima neka to čine sporazumno s Udrugom, koja je voljna označiti stabla koja nisu za sječu.
- Treba djelovati koordinirano, tako da svi skupa učinimo sve, da nam specijalitet koji nam je priroda podarila, po kojem smo kao područje poznati u svijetu, to ostanemo i dalje. Gubitci tartufa su zbog nebrige i polukriminala pojedinaca, koji namjerno uništavaju šumu, borit ćemo se da se to pod hitno promijeni na bolje, govori nam Papišta.
Vjerojatno se radi o bolesnim ljudima
Da stvari ipak kreću nabolje dokaz je i upravo dogovoreni sastanak s Christianom Gallom i Ivicom Tikvićem najeminentnijim stručnjacima za šume i šumarstvo. S druge, pak strane neki od članova, su najviše ljuti baš na šumare, koji namjerna uništavanja ili ne primjećuju ili ne žele primijetiti, te nam tako jedan od njih govori, kako se plaše kad netko od Hrvatskih šuma ili Vodoprivrede, izvodi radove, označavati stabla koje nisu za sječu.
- Ako to učinimo, izvođači radova će ih zaštititi, ali računajte da će ih pojedinci nakon par dana na bilo koji način, oštetiti da usahnu, ili ih posjeći, iz samo njima znanih razloga. Valjda su to bolesni ljudi, govore u glas tartufari, pozivajući nadležne službe da te i takve spriječe, jer je to vrlo lako izvedivo. (Adriano ŠĆULAC)