Puljanin Valter Milovan objavio je krajem prošle godine pod pseudonimom Maer CD i knjižicu "Neradni dan". "Budući da sam vidio da je s izdavačima teško i da je teško izvući dobar ugovor, normalne uvjete i ostalo, zaključio sam da mi je bolje imati knjiškog izdavača", kaže Milovan kojem je CD i knjižicu objavila Matica hrvatska Pazin.
- Pišem pjesme otkad sam imao šest godina, a u pubertetu počeo sam ih spajati s glazbom, objašnjava mi bivši školski kolega koji danas predaje na Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Puli kolegije Stilistiku i metriku te Pjesnički izričaj u talijanskoj poeziji 20. stoljeća.
- Zapravo, upisao sam fakultet da bolje pišem, da uđem više u književnost. To mi je bila prva motivacija. Druga je bila želja da radim s djecom u školi. Onda sam upisao poslijediplomski koji se ticao književnosti i doktorirao na nekome tko mi je zanimljiv, kaže on, a znam već da je to Pier Paolo Pasolini o kojem je objavio i knjigu. Kada ga pitam kako mu je raditi sa studentima, kratko odgovara: "Lijepo".
- Studiranje postaje luksuz, kao i album. Treba imati novca za to. Naš studij nije onaj čija diploma može donijeti neku zaradu, kao npr. ekonomija, kaže. Album ipak nije bilo tako teško napraviti što pripisuje tome da kao kantautor nije imao bend te se nije morao dogovarati s puno ljudi. Glazbenog izdavača nije ni pokušavao naći, sve je trebalo ići preko zagrebačkog Meandra koji izdaje knjige (a koji je objavio i Milovanove "Bilješke o Pasoliniju"), da bi na koncu to preuzela Matica hrvatska, a Meandar će se pobrinuti za distribuciju na razini Hrvatske.
Projekt "Neradni dan" ipak nije bio prvi na kojem je svirao ili pisao. Dolaze mi sjećanja na Debelu Bertu i Joy Division Revival Band koji su trajali jako kratko. Dok je ovaj drugi poslužio da se obilježi godišnjica smrti Iana Curtisa, Debela Berta je bio pokušaj reggae ska benda. Snimili su jedan demo s kojeg je u "Neradnom danu" preživjela pjesma "Proljeće u studenom" u nešto izmijenjenoj verziji sa solom na Hammond orguljama koji je odsvirao Bruno Krajcar, a solo na gitari izveo Domagoj Mišković.
Prije nešto više od godinu dana objavio je promotivni EP s četiri pjesme koje su se našle i na "Neradnom danu". Tada sam se sjetio Darka Rundeka kojeg je Milovan volio slušati na fakultetu. "Volim pismene tekstove, a Rundekovi tekstovi su takvi.
Ime Maer je trebalo biti kantautorsko, no shvatio je da nema smisla služiti se njime u gradu gdje ga svi znaju, no još nije odlučeno hoće li to biti ime benda ili kantautora. Iako je njegovo pravo ime germansko i prisutno u većem dijelu svijeta pa mu umjetničko ime zapravo i ne treba, Milovan pojašnjava da je zapravo htio odvojiti umjetničku karijeru, kakva god da je za sada, od znanstvene.
"Budući da je sva glazba koja zarađuje nekako sponzorirana i štićena, ne mogu očekivati zaradu bez sponzora i zaštitnika. A to neću tražiti. Nastupat ću na nekim mjestima za koje smatram da su dovoljno fina da podnesu mene i da ima dovoljno ljudi koji to mogu cijeniti. To je određena vrsta glazbe za određenu vrstu ljudi i za kulturna zbivanja poput otvorenja izložbi ili književnih večeri. Počne u 19 ili 20 sati i završi do 21", kaže, a već ima i pilot-snimke spremne za drugi album koji će dovršiti ove godine.
- Optimist sam u smislu da neću odustati i da ne očekujem previše. Nekakva temeljna crta na albumu, koju ću i dalje vući, jest lakoća i da u tome ima barem zrno ironije i vedrine. Volim vedru glazbu. Melankolija mi je rijedak gost, kaže Milovan, što se poklapa s njegovim karakterom. (Razgovarao Mladen RADIĆ)
CIJELI RAZGOVOR ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.