Valsaline, koje su oduvijek bile elitni dio Pule zbog blizine šetališta Lungomare, plivališta na Mornaru, borove šumice, mira i tišine, u nekim dijelovima su manje lijepe i atraktivne. U ovom kutku Pule svoje je mjesto za život odabrao i vrhunski hrvatski sportaš Mirko Filipović. Njegova kuća, koja iz male prizemnice već poprima obrise velebne dvokatnice, nalazi se odmah uz Ulicu Valsaline, dok u stražnjem dijelu "tinja" međususjedski rat. Razlog je, između ostalog, nemogućnost uklanjanja otpada, poput drvenih oronulih baraka, automobilskih olupina, a sve to je začinjeno i međususjedskim trzavicama. Sve se to nalazi upravo na pješačkom prolazu prema novoj Filipovićevoj kući.
Upravo nas je na nemogućnost čišćenja tog jedinog pješačkog puta upozorio tamošnji žitelj Blaž Blažević.
- Bio sam 15 godina u Austriji gdje svaka štala ima cvijeće na prozoru i zato mi je sada jako teško kada gledam ovu zapuštenost, zaraslost i prljavost oko svoje kuće. Ovdje sam se doselio prije dvije godine, izgradio kuću i počeo uređivati okoliš, no odmah sam naišao i na problem. Susjedi, koji su si u rodu, ne dozvoljavaju mi naime da očistim jedan dio koji je potpuno zarastao, a povremeno se tu razmnože štakori koji se mogu vidjeti i po stablima i granama, rekao nam je Blažević.
Dodao je kako je problem i obližnji pješački put kojem je on suvlasnik u jednoj šestini, zajedno s tim "problematičnim" susjedima, Gradom Pulom, jednom gospođom koja uz njegovu kuću na svom terenu obrađuje vrt te Mirkom Filipovićem koji tu, dakle, gradi kuću.
Čak je i majka Mirka Filipovića pokušala postići dogovor s tim susjedima, ali bezuspješno. To je put koji spaja naša dvorišta s cestom za Lungomare i koju mi koristimo tijekom odlaska u šetnje ili na more, ali su posred puta, odmah na početku, stara olupina od automobila sva zarasla u korov, a potom i drvena baraka koja se urušava pod utjecajem zuba vremena. Predložio sam susjedu da zajedno to očistimo, ako ne može sam, naći ću ja radnika jer mogu i želim to učiniti, imam kamion i to bi mogli učas srediti, ali on nije htio i zaprijetio mi je da ništa ne diram. Onda sam zvao komunalnog redara koji je bio, odradio posao i sam konstatirao da nije humano tako sve ostaviti, sastavio je zapisnik, a moj je susjed u taj zapisnik izjavio da će on to počistiti sam, ali je dodao i da će to učiniti kada on to bude htio. Otada je prošlo vrijeme bez da se išta riješilo, kaže Blažević. (Sandra ZRINIĆ TERLEVIĆ, snimio Milivoj MIJOŠEK)
CIJELI ČLANAK PROČITAJTE U DANAŠNJEM TISKANOM IZDANJU.