Jedno od zadnjih područja koje je vojska napustila ono je na Vallelungi. No, gledajući iz današnje perspektive, bolje bi bilo da je vojska ondje - ostala; Muzil bi primjerice vjerojatno doživio jednaku tragičnu sudbinu da nema vojnika koji ga i dan-danas čuvaju. Dovoljno je pogledati Katarinu, Monumente i svu silu napuštenih utvrda. Ugrubo rečeno - Vallelunga se iz dana u dan sustavno pljačka i devastira.
"Vrativši se u Pulu nakon dugo vremena, biciklom sam obišao to nekad vojno područje i ostao jako razočaran, ali i iznerviran onime što sam zatekao. Ušao sam na Vallelungu, na prvi ulaz u vojni kompleks, i ondje zatekao podivljalu travu, koja je doduše sakrila pogled na tužnu sliku zgrada, ali i ljude koji su skidali komade sa zgrada i odnosili ih, ne biste vjerovali, kamionima, ali bez registarskih tablica. Jednog od njih sam upitao što to rade i on mi je rekao da čisti i da je dobio dozvolu Grada.
Naravno da to nije istina, jer nitko ne bi to radio na tako brutalan način pod izlikom da 'čisti' - redom su nestale stepenice, oluci, škure, a vidljivi su i tragovi rezanja nekih šina na licu mjesta. Ma, to je jedna tragedija i pitam se što nadležni misle s tim prostorom, jer ovako to ostaviti nema smisla", ustvrdio je jedan Puljanin, koji nam je i dojavio o situaciji na tom dijelu Pulskog zaljeva.
Tijekom obilaska i sami smo se uvjerili da je "prva runda" rušilačkog pohoda već završila. Na zgradama doista nedostaju oluci, na mnogima i drvene škure i vrata, a unutra su doslovno počupane instalacije iz zida, pretpostavljamo zbog bakrenih cijevi; na mnogim mjestima ostale su i rupe u zidu, vjerojatno gdje su nekad bili bojleri ili kojekakve druge potencijalne sekundarne sirovine. (piše S. ZRINIĆ TERLEVIĆ, snimio M. ANGELINI)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU