Oko 70 potomaka rodonačelnika roda Valića - dida Gašpara i babe Marije, koju su svi zvali Mila - okupilo se jučer u Raklju na zajedničkoj obiteljskoj fešti. Bilo bi ih i više da su se rođaci, čije obitelji nose ili su nosili prezimena Valle, Vale i Valić, uspjeli sakupiti iz Amerike i cijele Europe. Jer, uvjerava nas Rita Blažić, koja je inicirala okupljanje, ovih je 70-ak sudionika skupa tek trećina svih onih koje su uspjeli kontaktirati, ali ostali, iako su podržali skup, iz nekog su razloga bili spriječeni potegnuti do Raklja. Ta ogromno brojka ne čudi ako se zna podatak da su did Gašpar Valle, koji je rođen 1840., i baba Mila, rođena 1846., imali gotovo 40 unuka!
Gdje god žive, pokapaju ih u Raklju
Skup je počeo misom u župnoj crkvi i obilaskom grobova najmilijih, jer, uvjeravaju me Gašparovi potomci, gdje god da su Valići razasuti svijetom, dolaze se pokopati u voljeni Rakalj. Nakon mise uslijedila je fešta u Društvenom domu.
- Ispunjena mi je želja i radost je biti u lipoj kumpanji, do petega kolina dida Gašpe i babe Mile. Oni su naše stablo, mi smo njihove grane. Neka se slika i piše kako bi mladi naraštaj vidija do kuda su njihovi korijeni, pozdravna je riječ kojom je Gašparova unuka Agneza Vale, rođena 1926. godine, kao najstarija iz roda Valića, pozdravila okupljene. Danas kao i većina njih živi u Puli, ali se uvijek rado vraća u Rakalj - na dragi kamen. U razgovoru otkriva da i ne pozna sve koji su se odazvali skupu, što nije čudno s obzirom da su rođaci raštrkani dalekim svijetom.
- Ima nekih koje nisam nikada vidjela. Barem tri njih sam danas upoznala. Inače smo mi stariji u kontaktu, pa se čujemo da barem znamo kako im se djeca zovu, otkriva nam Angeza u po glasa.
Njena sestra Veronika Levak, pomaže nam rekonstruirati porodično stablo. To i nije tako teško jer ovdje mnogi s ponosom znaju nabrojati sinove i unuke rodonačelnika, a iscrtali su ga i na papiru u Društvenom domu. No slatki problemi nastaju kada se sa stabla spuštamo dalje po generacijama.
Gašpe i Mila imali su pet sinova - Ivana, Martina, Antona, Jakova i Paškvalina te kćerku Fošku. Oni su svojim roditeljima podarili ukupno 36 unuka, s tim da su neki od njih umrli rano. Zanimljivo, svi Gašparovi sinovi služili su austrijsku vojsku u Prvom svjetskom ratu, a žene s djecom bile su internirane u Moravsku.
I Vale, i Valle i Valić iz istog roda
- Moj otac Tone Valle zvani Tedeško (Gašparov sin Anton, op. n.), bio je ranjen pa je služio u Beču kao vojni službenik. Zvali su ga Tedeško jer je dobro znao njemački, a s time je i spasio selo kada su došli Nijemci 1944., jer je izašao pred njih na placu i na njihovom im jeziku objasnio da ovo nije partizansko selo. Nijemci su selo poštedjeli, iako smo zapravo skrivali partizane, priča Veronika.
Teško se u ovoj gužvi bliskih i daljih rođaka snaći tko je čiji, tko je kome nevodo, stric, teta… Od Gašpara, čije je službeno prezime Valle, potomci su kroz vremena nosili i drugačije verzije prezimena - Vale s jednim "l" i Valić. Nabrojimo li i žene, koje su udajom dobivale suprugovo prezime, krug se širi u nedogled. S druge strane, ima i Valića i Valea koji im nisu u redu. Agneza je, primjerice, rođena Valle, a udajom je dobila prezime obitelji Vale s kojom ovaj rod nema nikakvih poveznica.
Uostalom, i po odboru za okupljanje, koji su uz Ritu Blažić, Agnezinu kćer, činili Albina Špac, Dinko Bedrina, Gverino (Ratko) Percan, Mauro Valić i Mirjana Valić, vidljivo je koliko se obiteljske veze šire i na druga prezimena i fameje.
- I Vale, i Valle i Valić su prezimena iz ovog roda začetnika Gašpara i Mile. Ovo pripremamo već nekoliko godina, a s obzirom da se okupilo do pet generacija roda Valića, jasno je da se radi o većem obiteljskom skupu, objašnjava Dinko Bedrina.
U "Tijesnoj zemlji" spominje ih Mate Balota
Ovaj veliki rod, kao sinove Gašpara Valića, u svojoj "Tijesnoj zemlji" spominje i najpoznatiji Rakljanac Mate Balota, pravim imenom Mijo Mirković. Na taj nas podatak upozorava Bedrina, a potom saznajemo da su Valići i obiteljski povezani s Balotom. Tu nam vezu objašnjava Nada Višković, jedna od Valića koja u Rakalj svake godine potegne iz SAD-a.
- Moja mama je sestra Mate Balote, rođena Zlatka Mirković. Mi bi ranije bili ovdje pola godine, a pola godine u Americi. No otkako je mama umrla 2011., u Raklju se zadržavamo nešto kraće vrijeme. U Ameriku se vraćamo u oktobru, a opet ćemo doći sljedeće godine, priča Nada.
- Ima nas u cijeloj Hrvatskoj, u Italiji, u Americi, Švedskoj, Belgiji, Francuskoj… uspostavljali smo kontakte za ovu feštu preko mailova, Facebooka, telefonima... Puno ih se nije moglo odazvati, ali su nam uputili čestitke, kaže Rita Blažić.
- Jako sam zadovoljna da se barem dio nas okupio i da se vidimo. Ove mlađe možda i ne poznam sve, ali se brzo sjetim onih koje nisam dugo vidjela, zaključuje Nada Višković. (Zvjezdan STRAHINJA, snimio Neven LAZAREVIĆ)