Ne samo što smo dekintirani, nego ovih dana doznasmo da smo i smeće. Dekintirano smeće koje se mora zaduživati da bi vraćalo kamate. Stanovita Judith Reisman, vremešna američka pseudoznanstvenica, ovih je dana podsjetila studente Fakulteta političkih znanosti da su indoktrinirani komunizmom. Dekintirano, indoktrinirano komunističko smeće, poručuju nam ovih dana kojekakve rajsmanice, rejting agencije i statističari.
Sjedinjene Države, kapitalistički raj Judith Reisman, ovih su dana podigle tužbu protiv bonitetne agencije Standard&Poor's koju okrivljuju da je napuhavanjem vrijednosti hipotekarnih obveznica uzrokovala financijsku krizu koja je mnoge obitelji iz lijepih njujorških stanova preselila na ulicu, pod šatore. Ta se kriza prelila na cijeli svijet, pa i u Lijepu našu, gdje smo, iako komunistički indoktrinirani, prigrlili blagodati američkog potrošačkog društva. Taj američki paradiž komercijalizirao je do besvijesti Valentinovo, Dan zaljubljenih koji bismo, da ne bismo bili nesretni, trebali proslaviti.
Kako to učiniti uz prazan takuin? Nije sve u ljubavi, ima nešto i u lovi, poručili su nam junaci srpskog filmskog hita iz 1989. Kako je propao rokenrol. A dok lova stigne (bit će, bit će!), okrenimo se dobroj staroj ljubavi.
Što bi ona mogla učiniti za njega 14. veljače? Mogla bi mu skuhati maneštru začinjenu zrncima ljubavi i pokojim špic-rebrom, iz ropotarnice izvući požutjelu vjenčanicu (ukoliko u nju stane) i obnoviti zavjete, a mogla bi mu i našiti srdašca na donje rublje. Ekonomično, prije svega. Mogla bi ispuniti kadu laticama ruže (može i ona sasušena od lani) i izmasirati mu leđa sapunom od kozjeg mlijeka i cimeta. On bi mogao biti njezin vuk, a ona njegova crvenkapica koja će ga počastiti košaricom svježeg voća na šumskom izletu.
A što bi on mogao učiniti za skidanje paučine sa žara ljubavi?
Mogao bi, baš tog dana, temeljito očistiti kuću, uključivši pranje zavjesa i odleđivanje frižidera. Mogao bi, za njenu ljubav, pojesti juhu s onim fuj kokošjim nožicama, kuhanu mrkvu i krumpir. Mogao bi je odvesti na vrh Učke, gdje će, zagrljeni, uz bocu šampanjca, promatrati medvjede i zalazak sunca. Šampanjac dolazi u obzir i u batani, gdje bi mogao spojiti ugodno s korisnim: u zagrljaju svoje drage upecati štogod za večeru. Mogao bi, poput Sulje našeg Sulejmana svagdanjeg, izrecitirati pokoji stih, a smaragdi neka budu njegove oči.
A onima koji će se tog svetog dana zapitati šta ćemo sad da radimo, nudimo recept vampirskog junaka našeg filma: Gledaćemo video dok se ne rastope boje. (Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)