Učitelj Vladimir Milošević iz Labina početkom veljače izabran je za v. d. predsjednika Sindikata hrvatskih učitelja čime je ovaj Istranin došao na čelo jednog od najvažnijih sindikata prosvjete u zemlji s tradicijom duljom od 20 godina.
Svjestan je da ga u sindikatu čeka puno posla jer, kaže, situacija u školstvu i općenito u javnim službama nikada nije bila kritičnija.
- Što danas znači biti učitelj, učiteljica s obzirom na radne uvjete, plaću, ali isto tako i na nova zaduženja koja stižu iz Ministarstva pa i na pritiske i nasilne događaje kojima ste izloženi od strane učenika i njihovih roditelja?
- Učiteljsko zanimanje je podcijenjen posao. Pritisaka je uvijek bilo i treba imati snage sve to podnijeti. Mnogi misle da su bolji stručnjaci od učitelja. Žalosno je to da život posvećujete radu s djecom, a pritom doživljavate omalovažavanje, na plaći, u društvu.
Mladi to razumiju i ne guraju se previše na fakultete za učiteljska zanimanja. Kad bi danas postigli društveni i politički konsenzus oko pitanja obrazovanja trebalo bi nam deset godina da riješimo pitanje kadrova.
U školama je nedovoljno stručnih kadrova, a određeni kadrovi kronično manjkaju, najviše učitelja iz prirodnih znanosti, matematike, fizike i slično jer oni nakon fakulteta radije posao pronalaze u privredi. Mnogi radije odlaze iz škola u druga zanimanja.
- Kako ocjenjujete zahtjeve udruge Nastavnici organizirano za uvođenjem suspenzije u hrvatske škole i je li problem nasilja u razredima postao alarmantan?
- Moj stav je da sport treba prepustiti sportašima, a škole učiteljima i profesorima. Premalo sudjelujemo u odlučivanju u procesu odgoja i obrazovanja. Kad se traži odgovornost tada smo na prvom mjestu, a kada se traži naše mišljenje tada nas ignoriraju.
Previše se toga nameće, normira i pitanje je gdje je tu autonomija učitelja. Humanizacija školstva pretvorila se u veliko trošenje energije učitelja i stručnih suradnika na učenike koji stalno stvaraju probleme. A što je s onim učenicima koji bi htjeli normalan rad, što učiniti s njihovim pravima.
Ne bi trebalo ograničavati škole u pogledu korištenja pedagoških mjera, ako donose rezultat. Ako suspenzijom dobivate dugoročno mir u razredu, onda je to u redu. I o ovoj temi mogli bi satima pričati, bilo bi mnogo zagovornika i mnogo protivnika. Pitajte učitelje!
- Što kažete na novine koje MZOS uvodi u škole - ukidanje ocjena na polugodištu, građanski i zdravstveni odgoj…?
- Promjene radi promjena nisu smisao. Što je sa suštinskim promjenama, s obećanjima u veća ulaganja u obrazovanje i u struku? Sa svakim novim proračunom sve su manja. Doći ćemo ispod tri posto BDP-a, a prosjek u EU je 5,6 posto. Stravična razlika.
U sustavu obrazovanja, u odnosu na prosjek EU-a, manjka na desetke tisuća djelatnika. U ukupnoj populaciji u Hrvatskoj samo 2,1 posto radi u obrazovanju, a u EU je prosjek 3,5 posto. Odgoj i obrazovanje su predelikatan segment života u koji ne bi se smjelo intervenirati na brzoplet način, novine se ne bi smjele uvoditi bez pravih analiza struke, a pri tome mislim i na učitelje. Društvo bi po pitanju obrazovanja moralo postići konsenzus. Da li je to kod nas moguće? Vrlo teško. (Razgovarala Maša JERIN)
CIJELI RAZGOVOR U TISKANOM IZDANJU