"Imajte na umu da je ovo što cete gledati - istina", rekla je uoci projekcije filma "Kao da me nema" Slavenka Drakulic, autorica knjige istoga naslova koja je irskoj redateljici Juaniti Wilson poslužila kao predložak za scenarij.
Zagrebacka premijera filma snimljenog u irsko-makedonsko-švedskoj koprodukciji i prvi put predstavljenog ljetos na festivalu u Sarajevu održana je u punoj dvorani kina Tuškanac u sklopu Zagrebackog filmskog festivala.
I knjiga i film temelje se na stvarnim dogadajima te na dokumentima - ispovijestima muslimanki koje su pripadnici srpskih vojnih i paravojnih postrojbi tijekom rata u Bosni i Hercegovini masovno silovali.
- Nastavila sam tamo gdje su žrtve zašutjele - kazala je Drakulic, objašnjavajuci da je, još prije desetak godina, nastala njezina prica o mladoj djevojci iz Sarajeva koju sam pocetak rata zatekne u selu u kojem ce srpska vojska primijeniti stravicno egzemplaran obrazac etnickog cišcenja - sve muškarce ubiti, žene zatvoriti u logor te sustavno silovati, muciti i ponižavati.
- Fascinirala me Slavenkina knjiga koja je pokazala drugacije lice straha, to je strah koji ne stvara adrenalin nego cini da žrtve zanijeme, otupe, obamru - objasnila je Juanita Wilson. Svoju pricu Wilson stoga gradi tiho, bez puno dijaloga, bez psovki, krikova i suza. A u toj tišini, užas je još stravicniji.
Ovaj zahtjevan i rizican pothvat ne bi uspio bez glavne glumice, dvadesetogodišnje Nataše Petrovic koja svojim nevjerojatno ekspresivnim licem nosi cijeli film. I kada u posljednjoj sceni prvi put pravo i snažno zaplace stavljajuci na grudi bebu zacetu u logorskoj "ženskoj sobi", gledatelj stvarno povjeruje da je ljudska sposobnost za ljubav jaca od ljudske sposobnosti za zlo.
Kao i knjigu Slavenke Drakulic, cije je novo izdanje takoder predstavljeno, tako i film Juanite Wilson treba pogledati jer ono što se dogodilo tisucama žena u Bosni - ne smije se zaboraviti. Ovu su poruku istaknule obje autorice.