Dvije tisuce jaja tjedno, po 50 kilograma šecera i brašna dnevno, normalna su potrošnja slasticarskog obrta koji na tržište svakodnevno plasira torte, velike i male te slasne vrste raznoraznih kolacica.
Saznajemo to od Alide Vadanjel koja u Lindarskom Križu zajedno sa svojim marljivim djelatnicama mijesi, ukrašava i na pladanj stavlja sve ono što mašta sladokusca zamišlja.
Rodendani i svadbe nezamislivi su bez poklona, zabave i mnoštva dobro raspoloženih ljudi, no kraljica veceri uvijek je torta, poznata još od srednjeg vijeka. Njezinoj izradi s puno se pažnje svakodnevno posvecuju i u Lindarskom Križu.
"Svaki slasticarski obrt je prepoznatljiv po necemu, a mi po tome da radimo iskljucivo domace. Nema umjetnih dodataka i gotovih krema. Najvažnije je da su sastojci svježi i nijedna torta nije neizvediva. Znaju nam doci ljudi sa svakojakim idejama, no što se oblika tice, jedno je mašta, a drugo mogucnosti. Danas je izrada otišla toliko naprijed da torte poprimaju svakojake oblike. Za jedan djecji rodendan napravili smo izvanzemaljca, a daleko najzahtjevnija nam je bila vaga koju smo izradivale pet sati za gospodina koji je slavio 25 godina svog obrta", prica Alida.
Po struci je slasticarka, a svoj obrt Antica otvorila je prije tri godine. Osim malog pogona u Lindarskom Križu, ima i trgovine u Rovinju i Pazinu. Za opstanak na tržištu, kaže, bitna je kvaliteta jer kad ju ljudi prepoznaju, uvijek joj se vracaju. Osim toga, istice, svaki kolac mora imati svoj okus.
"Što se tice pecenja torti, sad ili prije 50 godina nema razlike. Biskvit je uvijek isti. Jedino što sad postoje arome, a oni vjerniji starom nacinu umjesto njih naribaju u tijesto korice limuna ili narance. Krema je prije vecinom bila od margarina, a sada je light verzija. Ide se na laganije kreme koje ne opterecuju želudac. Jedino je ukrašavanje otišlo naprijed, mi sve ukrase radimo sami, a zahvaljujuci preslikacima na djecje se torte može staviti bilo što. Sve boje su jestive tako da nema straha da je nešto otrovno", kaže Vadanjel.
Tko se potrudi istražiti pricu o svadbenoj torti, pronaci ce podatak da je nastala vjerojatno u doba Rimljana, koji su za svadbu pekli mali kolac od pšenice i soli. Mladoženja bi pojeo dio tog kolaca, a ostatak bi potom prelomio iznad mladenkine glave. To se smatralo znakom dobre srece, blagoslovljenog života i velikog broja djece.