Već više od stoljeća psiholozi na različite načine pokušavaju objasniti i izmjeriti 'koliko su ljudi pametni' odnosno njihovu inteligenciju. Prve su teorije inteligenciju objašnjavale kao genetski zadanu osobinu na koju vještine i znanja imaju beznačajan ili nikakav utjecaj. Kasnije se sve više priklanjaju objašnjenju da inteligencija ima i obilježja vještine te da je moguće poticati je i usavršavati. Inteligencija većine ljudi na prosječnoj je razini, a broj pojedinaca s povećanom ili smanjenom inteligencijom simetrično se smanjuje.
Darovitost nije moguće mjeriti
Inteligenciju značajno veću od prosjeka nazivamo darovitošću, no visoka inteligencija nije preduvjet za darovitost, što se jasno pokazuje kod osoba koje imaju prosječnu inteligenciju, a iznimno su npr. glazbeno ili likovno darovite. Darovitost se prema jednoj od definicija objašnjava kao postojanje razvijenijih sposobnosti (od prosjeka) u jednom ili više područja razvoja npr.: mišljenju, jeziku, glazbenom, likovnom, socioemocionalnom i dr. Postoji mišljenje da je darovitost nemoguće mjeriti, otkriti i poticati u ranoj dobi, no do sada su mnoga istraživanja pokazala da od rođenja nadalje možemo pratiti razvoj dječjih potencijala te izdvojiti potencijalno darovito dijete s prepoznatljivim značajkama i osobinama.
Najčešće su to djeca koja se ističu jer brže, bolje i prije od svojih vršnjaka savladaju neke vještine i usvoje određena znanja. Kod prepoznavanja potencijalno darovitog djeteta predškolske dobi psiholozi se koriste raznim izvorima: od upitnika i skala procjene za roditelje i odgojitelje koji su u bliskom kontaktu s djetetom do standardiziranih testova verbalnih i neverbalnih sposobnosti te testova kreativnosti.
Darovita djeca imaju određene osobine ličnosti kao i posebnu vrstu motivacije pa vrlo rano pokazuju specifične interese za npr. dinosaure, svemir, životinje i sl. Dok rade na zadatku (koji ih zanima) usmjereni su cilju, uporni, marljivi i koncentrirani te ih je teško udaljiti od zadatka. Neke od njihovih karakteristika su: sposobnost divergentnog mišljenja (pronalaženje više različitih idejnih rješenja nekog problemskog zadatka), kreativnost, perfekcionizam i dobra sposobnost zapažanja. Često imaju visoku razinu energije i potrebno im je manje sna te ih okolina doživljava kao hiperaktivne. U njihova nezgodna ponašanja ubrajamo i agresivnost i dosadu, frustriranost i pretjeranu osjetljivost te monopoliziranje odraslih.
Kako odgovoriti na potrebe darovitih
Kako bi ih uposlili i zadovoljili njihove posebne potrebe, poželjno je koristiti zahtjevnije igre i zadatke kao npr. logičko-didaktičke igre (uočavanje prostornih odnosa, poticanje percepcije, grafomotoričkih vještina, logičko i kombinatoričko mišljenje); mozgalice - teže logičko/enigmatske i strateške igre; materijale i opremu za pokuse; literaturu sukladnu specifičnim interesima djece, kreativno izražavanje (likovno izražavanje, konstruiranje, kreativnost kroz pokret i dramatizaciju...); multimedijsko računalo i posebno odabrani program (za poticanje više razine misaonih procesa). S obzirom na to da darovita djeca imaju posebne potrebe i osobine ličnosti koje mogu zbunjivati roditelje, u pristupu prema svom djetetu kao i očekivanjima koja prenose na dijete, podršku i pomoć roditelji mogu potražiti kod psihologa. (Irena Brajković i Sanja Subotić, psihologinje, Dječji vrtić Pula)