U ekskluzivnoj regionalnoj premijeri, kao dobar uvod u predstojeći Seasplash festival koji počinje u četvrtak na štinjanskoj tvrđavi Punta Christo, sinoć je u kinu Valli prikazan zanimljiv glazbeni dokumentarni film "Journey to Jah", a tehnološki dobro opremljeno pulsko kino pogođena je lokacija zbog bogate glazbene podloge koja daje snažan groove jednoipolsatnoj filmskoj naraciji.
Svježe djelo njemačkog redateljskog dvojca Noëla Dernescha i Moritza Springera koherentno i dinamično pripovijeda priču o dva jedinstvena reggae glazbenika, bijela Europljanina - Nijemcu Gentlemenu i Talijanu Alborosieu - koji su uspjeli izgraditi karijere na Jamajci. Alborosie je rodnu Siciliju, od 1999. do danas, zamijenio za Jamajku, a u samom uvodu filma kaže: "Došao sam na Jamajku da bih pronašao sebe". Usput, prošlog je ljeta nastupio na pulskom Outlooku sa svojim Schengen Clanom.
Gledatelj, bar potpisani novinar, ima doduše cijeli film malu rezervu spram (ne)spontanosti iskaza ovog bjelačkog tandema očaranog Jamajkom, no "Journey to Jah" kompleksna je i slojevita priča i o samom životu, radosti, patnji, siromaštvu, duhovnosti, posebno u kontekstu rastafarijanstva. Pojedini sugovornici objašnjavaju njegovu antikolonijalnu suštinu, a poneki mu spočitavaju dogmatičnost.
Film, dakle, nije površan, pristran i jednoznačan. Nudi brojna pozitivna topla, svjetonazorska i duhovna svjedočanstva, preživljavanje u teškom siromaštvu iz dana u dan, no istodobno osvjetljava i tamne strane Jamajke - kriminal, nasilje i homofobiju. U tom kontekstu, javni poetsko-glazbeni susreti na jamajčanskom sveučilištu, kroz izravnu poeziju mladih studentica, nudi vrlo duhovito i hrabro suočavanje s patrijarhalnom kulturom.
- Raj možda nije mjesto, nego unutarnje stanje duha, kaže Gentleman, a zanimljivi su njegovi uvidi kako ljudi u rodnoj Njemačkoj imaju gotovo sve, a žive u kontinuiranom strahu, dok na Jamajci ljudi u siromaštvu žive punim životom. "Što ekstremnije siromaštvo, ekstremniji je duh", dodaje Alborosie.
Redatelji Dernesch i Springer te snimatelj Marcus Winterbauer (Rhythm is it) proveli su sedam godina prateći ova dva umjetnika u potrazi za autentičnošću, daleko od zapadnjačkih potrošačkih društava. Oni koji razumiju reggae, dobro znaju da je šansa da bijelci tamo izgrade glazbenu karijeru gotovo nemoguća. No, njih dvojica to su nekako uspjela. Iako Jamajčani smatraju da je reggae ekskluzivno "crna muzika", kroz godine su Gentleman i Alborosie uspjeli su zadobiti respekt zajednice, izgraditi studio, čak se i oženiti.
Zajedno s protagonistima uranja se u svijet gdje glazba služi kao ventil u borbi protiv siromaštva, kriminala i nedostatka perspektive, no ujedno i svijet obilježen dubokim i ohrabrujućim duhovnim vezama. Alborosie tako kaže: "Ovdje živi Bog, ali i Sotona", dok jamajčanski reggae pjevač Jack Radics, u jednom od vrhunaca filma, iznosi poražavajuće iskustvo da dosta mladih ljudi doslovno ne zna značenje pojma "compassion" - suosjećanje, samilost.
Rađa se nova pulska scena!
U gotovo popunjenom kinu Valli lijepo je bilo vidjeti da su skoro stopostotnu publiku, uz tek par starijih ljudi, činili mladi od 17 do 25 godina. Fanovi su to reggaea, ali i - što je daleko važnije - subjekti nove pulske klupske scene i kulture, za što su umnogome zaslužni entuzijasti iz pulskog Seasplasha.
Uoči projekcije, publici se kratko obratio programski direktor Seasplash festivala i jedan od ključnih ljudi Outlook i Dimensions festivala Vedran Meniga, kazavši da je ovaj film nedavno otkupljen u Berlinu, a distributer je Seasplashov partner Restart label. Nakon ove pulske premijere, najavio je Meniga, na jesen slijedi premijera u Zagrebu, uz mogućnost dolaska na projekciju Gentlemena i/ili Alborosiea. (Zoran ANGELESKI)