Pet i pol godina od tragicnog dogadaja koji se zbio na Vodnjanskoj cesti, Marijan Jašic, umirovljeni lijecnik iz Pule, proglašen je krivim za smrt tada 20-godišnjeg Duška Orlica iz Juršici. Opcinski sud u Puli presudio je da je Jašic kazneno djelo izazvao iz nehaja te je osuden na godinu dana zatvora, odnosno na dvije godine uvjetno. Drugim rijecima, nece provesti ni dan u zatvoru ako tijekom te dvije godine ne pocini nova kaznena djela.
Kobnog 1. svibnja 2005. godine dr. Jašic je "zapoceo pretjecati kolonu vozila, a da se prethodno nije uvjerio da to može uciniti bez opasnosti za ostale sudionike u prometu", piše u presudi sutkinje Vere Glasnovic Gjoni. Jašic je crvenim Cliom prešao na suprotnu stranu kolnika te je prilikom pretjecanja okrznuo motocikl kojim je svojom stranom ceste upravljao Orlic. Mladic je od siline udarca odbacen na drugu stranu ceste nakon cega je na njega naletio motocikl koji je dolazio iz suprotnog smjera. Zbog višestrukih teških tjelesnih ozljeda Orlic je preminuo na putu do pulske bolnice, dok su vozac i suputnica na drugom motociklu bili teško ozlijedeni, no preživjeli su.
Nakon ove neprežaljene tragedije, za obitelj Orlic uslijedio je dodatni šok. Naime, Opcinsko državno odvjetništvo odustalo je od podizanja optužnice protiv vozaca, inace poznatog pulskog lijecnika, uz obrazloženje da prometnog prekršaja nije bilo jer motociklist navodno nije imao upaljena svjetla pa ga vozac nije mogao vidjeti. Obitelji poginulog nije preostalo drugo nego da sami pokrenu tužbu te na vlastiti trošak traže pravdu.
Obitelj je sve teže podnosila maratonsko sudenje, na kojem se izmijenilo cak pet sudaca, odgodena su tri rocišta, a citave 2009. godine nije održana niti jedna rasprava. Upravo te godine, pocetkom studenog, shrvan od boli Duškov otac oduzima si život ostavljajuci za sobom ženu Lidiju i starijeg sina Davora.
Ono što je posebno pogodilo obitelj Orlic, o cijoj smo bolnoj životnoj prici u nekoliko navrata pisali, jest to što je Jašic sve ove godine uporno odbijao priznati krivicu. "Nemoguce je prihvatiti da ti je umrlo dijete, a da nitko za to nije kriv", jednom je prilikom izjavila majka Lidija. Njen je sin k tome bio profesionalni vozac pa obitelj nije vjerovala da je Duško vozio bez upaljenih svjetala. Usto, cak je troje svjedoka na sudu izjavilo da je motor bio osvijetljen, što se kasnije pokazalo tocnim.
Obitelj Orlic više nije mogla psihicki i financijski podnijeti sudenje, pristala je na visinu kazne i odrekla se prava žalbe
- Nama je najbitnije bilo da se dokaže istina, da vozac prizna krivnju, da se crno na bijelo napiše što se dogodilo tog dana. U protivnom bi ispalo da je moj sin kriv što je poginuo, iako je vozio na svojoj strani prometnice. Pokazali smo i da je sud bio u krivu jer nije želio pokrenuti postupak, iako se radilo o ljudskom životu. Mog sina nema, ali barem je sada sud utvrdio istinu, rekla je Lidija Orlic. (Maša JERIN)
Celica: Državno odvjetništvo nije dosljedno zastupalo žrtvu i njegovu obitelj
- Državno odvjetništvo u ovom slucaju nije dosljedno zastupalo žrtvu
prometa i obitelj žrtve. Odustalo se od postupka, a na kraju je
vidljivo da je krivnja postojala. Taj je proces predugo trajao i imao
je jako mnogo teških posljedica na obitelj. Otac je pocinio
samoubojstvo, a majka i sin dan-danas osjecaju teške psihicke
posljedice. Kada se u prometnim nesrecama dogodi smrt, sudovi bi
trebali promptno rješavati procese, a ne ih odugovlaciti pet i više
godina, upozorio je Nebojša Celica, predsjednik Udruge obitelji osoba
stradalih u prometu, koji je pratio citav slucaj.
Javno reagiranje i ispravak Opcinskog suda u Puli
Potaknuti napisom u Glasu Istre od 4. sijecnja 2011. godine, a na
web-stranici Glasa Istre 3. sijecnja 2011. pod naslovom "Uvjetna kazna
za smrt motociklista", koji sadrži nekoliko netocnih podataka, odnosno
izostavlja odredene cinjenice pa objektivno šteti ugledu pravosuda,
odnosno Opcinskog suda u Puli i sutkinje Vere Glasnovic Gjoni, odlucili
smo javno reagirati. Stoga vas pozivamo da ovaj ispravak objavite u
prvom sljedecem broju lista te na web-stranici, sukladno odredbi cl. 40
i 41 Zakona o medijima.
Tocna je tvrdnja je da je ovaj kazneni postupak dugo trajao, ali
razlog tome su preraspodjele predmeta zbog odlazaka sudaca ili njihove
duže odsutnosti, što znaci da je to bilo neizbježno. Dugotrajnost
postupka najmanje je krivnja navedene sutkinje jer je ona komplicirani
kazneni postupak okoncala promptno. U spisu je izveden niz dokaza, i to
ocevid na licu mjesta s rekonstrukcijom, saslušani su vještaci prometne
struke, meteorološke struke, vještaci za tehnicku ispravnost vozila te
vještaci medicinske struke.
U clanku nigdje ne piše da su vještaci bili suglasni u tome da
svjetlo na motorkotacu pokojnog Duška Orlica nije bilo upaljeno, što ne
iskljucuje kaznenu odgovornost okrivljenika, ali pokazuje i doprinos
tragediji nažalost pokojne osobe.
Nadalje, bitna stvar da je punomocnica oštecenih odvjetnica Jadranka
Slokovic sama predložila uvjetnu kaznu, a da pritom sud nema mogucnosti
izreci drukciju kaznu - nije u clanku uopce spomenuta. Dakle, navodna
izjava majke pokojnog Lidije Orlic da financijski razlozi nisu
dopuštali daljnje vodenje postupka, odnosno ulaganja žalbe, je sasvim
besmislena, ako je doista tako izrecena.
Kad se citira izjava majke pokojnog onda se navodi "da je sud bio u
krivu jer nije želio pokrenuti postupak". Sud, naravno, ne pokrece
postupak, vec Državno odvjetništvo, a sud ga je proveo i dovršio.
Radi objektivne istine i odgovora na sasvim neprimjerene komentare
cijelog slucaja u odnosu na Opcinski sud u Puli i sutkinju Veru
Glasnovic Gjoni smatramo ovo reagiranje potrebnim radi potpunog i
pravilnog upoznavanja javnosti s cijelim slucajem. (Mirjana Sincic
Kocijancic, predsjednica Opcinskog suda u Puli)