Dobar dan poštovana psihologinjo,
Imam mnogo pitanja koja se stalno vrte po mojoj glavi. Ja se konstantno preispitujem tko je, kad, kako i zašto pogriješio? Jesu li roditelji? Jesu li oni koji su me učiili kako ne bi trebali? Jesam li sama kriva? Je li spoj svega pomalo? Geni koje vučem iz tko zna koje generacije? Kad je krenulo krivo? Kako je uopće moglo krenuti tako krivo? Kako je moguće da osoba koja je mlada, ima IQ 146, govori pet jezika, živi gotovo iznadprosječno, osim epizode tata (s kojim nemam baš neki odnos) ima roditeljsku ljubav i tako dalje.
Kako je moguće da sam tako nesposobna preuzeti kontrolu nad svojim životom? Zato što nesvjesno pokušavam završiti sve ovo? Nije da želim umrijeti. Samo ne znam živjeti. Znam toliko stvari i sposobna sam za toliko toga da ponekad samu sebe prestrašim, ali ne znam živjeti. Ne znam preživjeti.
Pitam se kako će izgledati mojih sljedećih 10 godina? Hoću li ih doživjeti? Hoću li ikad imati dijete? Hoće li se ikad pojaviti ono nešto što čekam? Obećala sam sama sebi da, ako se pojavi, okrećem novi list. Ponekad mislim da je to samo način da kupim vrijeme. Zašto sam toliko snažna i nepobjediva kad su u pitanju stvari koje mi stoje na putu do cilja i tako bespomoćna pred sobom? Jedina osoba koju ne mogu pobijediti sam ja sama. Ne mogu. Što da napravim?
Poštovana,
Vaše me pismo veoma pogodilo jer ste bez ikakvog okolišanja iznijeli srž problema i pitanja koja kruže vašim mislima. Žao mi je što niste naveli koliko vam je godina, čime se trenutno bavite, ili neki detalj iz vašeg života koji bi mi pomogao razumjeti odakle dolaze sva ta pitanja i preispitivanje. Ovako vam mogu samo općenito odgovoriti, nadam se da će vam biti od pomoći.
Preispitivanje o našim životima, životnim ciljevima i cjelokupnom smislu našeg postojanja vezano je za razdoblje odrastanja. Potrebno je pojasniti da se odrastanjem ne smatra samo adolescentska dob već se ono odnosi na razdoblje do potpune samostalnosti i zrelosti.
U odrasloj dobi često se preispitujemo o vlastitim uspjesima i daljnjim ciljevima. Preispitivanja su sastavni dio velikih životnih promjena, kada donosimo teške i važne odluke ili kada smo nezadovoljni našim životima. Prije nego pronađete odgovore na ova bitna, ali zahtjevna pitanja, bolje krenite malim koracima. Razmislite o tome što vas točno ljuti, čime ste nezadovoljni i što biste voljeli promijeniti. Nemojte gubiti nadu, sama se opisujete kao sposobna i ambiciozna. Vrijeme je da pronađete svoj put i svoje mjesto pod suncem. Neće biti lako, ali uvijek se vrijedi truditi i boriti za svoju sreću.
Poštovana psihologinjo,
Imam jedno ljubavno pitanje, koje je, u biti, nastavak jednog što sam vam već pisala i na koje ste mi odgovorili. Da vas podsjetim, naime, sviđa mi se jedan muškarac koji ima, čini mi se, oko 34 godine. On je zgodan, inteligentan, vrlo rezerviran i samozatajan. Imam neke naznake da se i ja njemu sviđam, bar prije nekoliko mjeseci je bilo tako.
On puno radi, ambiciozan je, uporan i uspješan. Imam i ja svoj posao, da se razumijemo, kojeg obožavam i oduzima mi puno vremena. Zabrinuta sam jer se on već duže vrijeme ne javlja. Ne želim biti dosadna, pisati mu ili zvati ga za gluposti. Uvijek se bojim da ću mu smetati. Imam osjećaj da ima pametnijeg posla. Ipak, s druge strane, voljela bih biti na čisto i razumjeti što mogu napraviti. Imate li kakav prijedlog? Hvala
Poštovana,
Ljubavni izazovi su uvijek zanimljivi i nadopunjuju naš život. Sigurna sam da vam se sviđa osjećaj koji vam daje i sama pomisao na tu osobu. Ne mogu vam reći što je i kako je ispravno postupiti u ovoj situaciji. Poslušajte što vam kaže srce i razum. Možda bi bilo dobro da stanete na loptu, i pustite da vrijeme učini svoje. Pokušajte se strpiti da on učini prvi korak. Ukoliko se to ostvari, dobili ste odgovor na svoje pitanje. Ukoliko do toga ne dođe, morat ćete priznati sama sebi ono najtužnije – da mu je posao na prvom mjestu. Sretno! (Luana POLEIS)