Uvala Kuje mogla bi postati međunarodni centar jedrenja

Hrvatski i češki "optimisti" pred ližnjanskom obalom
Hrvatski i češki "optimisti" pred ližnjanskom obalom

Nije se bura Kvarnerom ni pošteno raspuhala, a već su se pred ližnjanskom obalom razigrale bijele kreste valova. Ovakvom se vremenu, sunčanom s jakom burom, s pravom vesele jedriličari pa su se jučer cure i dečki u jedrilicama klasa optimist i laser razmiljeli uvalom Kuje. Ili Kuj, kako bi neki rekli.

Riječ je o jedriličarima Clivo Sailing Cluba koji je odnedavno na korištenje od Općine Ližnjan dobio derutnu zgradu bivše tvornice pomidora u uvali. Na nekim jedrima u daljini prepoznaju se i oznake čeških jedrilica, a mjesto, odnosno dobar vjetar, sada su im ustupili windsurferi, tradicionalno stacionirani oko šumice prema Kargaduru.

Dok vani traje trening, pred hladnim vjetrom razbježali su se svi s ribarskih molova. Tek jedan ribar isplovljava u maloj barci pa mu dovikujemo izdaleka: "Kamo po ovoj buri?!"

- Brod mi je tamo vani, moram do njega.

- Otkad puše ovako jako?

- Počelo je ujutro, ali nije to još jako! Vidiš da jedriličari uživaju, viče peškador dok s malom barkom odlazi na drugu stranu zaljeva. Pred bivšom tvornicom, sada jedriličarskom bazom, u zavjetrini zatječemo zanimljivu sugovornicu. Maja Knežević jedriličarka je iz Beograda, a kako je imala nezgodu tijekom plova, izašla je na suho pričekati kolege. Maja je nakon završenog DIF-a upisala pomorski fakultet u Portorožu da bi bila bliže moru, a već četiri dana trenira u Ližnjanu.

- Odlično je mjesto za trening, vjetrovi, valovi, sve. Bilo bi dobro i da je slabija bura, a ne bi smetalo ni da je jača. Rekli su mi da je ovo mjesto uvijek na udaru vjetrova. Prije tri dana puhao je i neki jaki maestral, tako da se i on pokazao dobrim za jedrenje. U Beogradu nemamo baš nekih mogućnosti, treniramo na rijekama, tako da nam je ovo prava stvar, kaže Maja.

U razgovoru nam se pridružuje Andrej Škopac iz Umaga, sportski direktor kluba Clivo, ali i otac dvije jedriličarke. Objašnjava da klub postoji tri, četiri godine, da je inače registriran u Medulinu, da ima 15-ak članova koji dolaze sa svih strana, neki čak iz Zagreba i Maribora. Nerijetko im se pridružuju i jedriličari iz Rusije ili Srbije i Češke, kao što je sada slučaj. (Napisao i snimio Z. STRAHINJA)

VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter