Vesela družina fetivih Splicana i onih koji to nisu, koja se svakog utorka druži u splitskoj konobi Hvaranin i koja baš zbog te socijalne navike nosi originalno ime Utorkaši u dupkom punom kaficu P14 predstavila je svoju zadnju, a možda i posljednju zbirku pripovjedaka "Naši sakramenti" (V.B.Z.). Dobri Utorkaši svake se godine okupljaju i sakupljaju u koricama zbirke autobiografskih i napose izmišljenih prica, i to samo i specificno za Sajam knjige u Istri. Hoce li "Naši sakramenti" biti zaista zadnja zbirka Utorkaša priredena za Sajam, doznat cemo tek dogodine jer, kako to dobro zna pulska publika, Utorkašima je teško povjerovati i kada se trude zvucati ozbiljno.
Misu-predstavljanje vodio je Renato Baretic u ulozi popa, a svaki od 11 pisaca sakupljenih u zbirci morao je objasniti što se krije iza njegove price. Mesijanski inspiriran Baretic svakom je od njih postavio i pitanje o izvanrednom romanu "Tamic duple kabine" Gorana Zloica Zloje (takoder Utorkaša) buduci da se potonjem nije organiziralo predstavljanje knjige u sklopu Sajma. Taj se lajtmotiv protezao kroz cijelo predstavljanje i najviše iznenadio samog Zloica Zloju, koji se takvoj sreci nije mogao nadati.
Koje su sve sakramente primili Utorkaši, doznali smo tijekom dvosatne mise, a mnogi su bili iznenadeni kada su doznali da su Boris Dežulovic i Ante Tomic ponosni vlasnici svih propisanih sakramenata iako samo zbog obiteljskih ili tradicionalnih razloga. Ono što nije nikoga iznenadilo jest da Milorad Bibic Mosor priznaje samo jedan sakrament, a to je primanje u Titove pionire 29. studenog 19.. (ne zna se sa sigurnošcu koje godine). Da dokaže važnost i prigodnost tog sakramenta, Mosor je otpjevao real-socijalisticki evergrin "Pioniri maleni", i to u verziji za muškarce i u onoj za žene.
Ivica Ivaniševic, Zlatko Gall, Alem Curin, Dražen Culic, Živko Skracic i ostatak ekipe redali su se u ispovjedaonici fra Baretica ili don Renata i iznosili na vidjelo svoje vjersko ili ideološko rublje u kompletnoj kakofoniji šala, baza, fora, pošalica, viceva, trica, kucina i cistog zdravog zadirkivanja. Ti "sakramentski" Dalmatinci opet su okupili više publike no što ih prostor u kojem se njihova druženja održavaju može primiti i nasmijali one koji su došli po svoju dozu šala u neodoljivom nategnutom južnjackom idiomu.