Napuklo rebro, "uspomena" na lakat nogometaša Osijeka Hrvoja Kurtovića, koštalo je Darija Tomića neplaniranog izbivanja sa zelenog tepiha. Sreća u nesreći za pouzdano lijevo krilo Istre 1961 ležala je u činjenici da je poslije sraza s Osječanima i gostovanja u Maksimiru slijedila reprezentativna stanka, no nezgodna ozljeda zahtijevala je strogo dvotjedno mirovanje te je Tomić nakon Dinama morao propustitzi i ogled protiv Zagreba, ali ne i onaj protiv Hajduka. Svjesni su bili i on i trener da u njegovim nogama još uvijek nema goriva za 90 minuta, ali znao je Paminjo koliko mu je Tomić važna karika i stoga ga je odlučio gurnuti u vatru te ga je čak u završnici susreta, kad je igrač sam zatražio zamjenu, molio da proba još malo izdržati.
- Utakmica protiv Hajduka se ne propušta, jer bez obzira na lošiju situaciju u kojoj se trenutačno nalazi, ipak je to veliki klub s kojim se svi vole nadigravati i kojeg je uvijek gušt pobijediti, što je nama uspjelo u ovoj sezoni iz četvrtog pokušaja - rekao je Dario Tomić o utakmici u kojoj je u 82. minuti ustupio svoje mjesto na terenu Bastosu. - Što se tiče rebra, s te je strane, hvala Bogu, odlično. Odigrao sam protiv Hajduka bez ikakve zaštite, steznika ili zavoja, i sve je prošlo u najboljem redu. Čim je počela utakmica zaboravio sam na ozljedu, išao sam normalno u duele i izguralo se, a niti poslije utakmice me ništa nije boljelo. Međutim, pauza je uzela svoj danak te sam negdje oko 75. minute počeo osjećati grčeve i stoga sam zatražio zamjenu. Jednostavno više nisam mogao i smatrao sam da je bolje da to kažem treneru koji je zatražio da još malo stisnem zube, izvučem zadnje atome snage i da će me pred kraj zamijeniti, što je i napravio nakon sedam, osam minuta. Na žalost, baš u tim trenucima je došla ona naša akcija na kojoj se u završnici vidjelo da nemam više snage. Da sam bio odmorniji vjerojatno bih uočio Radonjića i dodao mu da zabije svoj 14. gol, kad ga već ide. Ovako sam opalio u blok i od svega smo dobili samo korner. (I. CEROVAC)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU