Opravdana ili ne, očekivanja su bila poprilična. Nakon dobrog otpora koji su pružili Dinamu i Rijeci, te izvrsne utakmice u Splitu, nogometaši Istre 1961 ispraćeni su na gostovanje kod Slaven Belupa s vjerom u novu kvalitetnu izvedbu koja bi shodno ravnopravnijem statusu protivnika konačno mogla biti okrunjena pobjedom. Razočaranje je utoliko veće, jer Puljani su kući ispraćeni bez bodova, petnaestu utakmicu zaredom nisu pobijedili što se zadnji put dogodilo sastavu iz 2007. koji je na kraju sezone napustio prvoligaški rang.
Poraz u Koprivnici može se sažeti na sljedeći način: Nakon što je Slaven u 20. minuti iskoristio smušenost obrane poslije prekida i došao u vodstvo, igrači Istre 1961 ustuknuli su pred prvim znakom neuspjeha i pogubili konce igre koja je dotad bila na željenom tragu. Omjer točnih i netočnih dodavanja recipročno se obrnuo, ritam igre prepušten je na volju domaćinu, a kazneni udarac početkom drugog poluvremena razriješio je dvojbe. Momčad trenera Željka Kopića bila je dovoljno disciplinirana da u takvim odnosima zatvori prilaze vratima i mirno privede susret kraju.
Neiskusnu momčad Istre 1961 na velikom iskušenju koštala je nedorečenost, vjerojatna posljedica psihološke barijere koju svaki imperativ nosi. S takvim se problemom nisu susretali protiv Dinama, Splita i Rijeke, no protiv Slavena jesu i to se odrazilo na planu igre, pa shodno tome i na rezultatu.
Vapio je još dugo nakon susreta trener Panadić za odvažnošću, češćim udarcima i prodorima svojih ofenzivaca. Za onakvim loptama kakvu je, primjerice, već u 4. minuti Vuković poslao u prostor Heisteru koji nije pogodio. Ili za solo-probojima poput Heisterovog iz 33. minute koji je možda trebao biti ''nagrađen'' penalom. S razlogom žali Panadić jer moglo je takvih prigoda biti više, da je kod igrača bilo više drskosti i respekta prema – sebi. (D. RAMIĆ KOVAČIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU